Bogati i klima

Ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom imaju nesrazmjerno veliki utjecaj na emisije stakleničkih plinova. Direktno kroz njihovu potrošnju i indirektno kroz njihove finansijske i društvene mogućnosti. Ipak, mjere zaštite klime jedva da su usmjerene na ovu grupu stanovništva, a mogućnosti ovakvih inicijativa jedva da su istražene. Strategije zaštite klime moraju imati za cilj smanjenje emisije stakleničkih plinova elita. Bez obzira na to koje strategije se preferiraju, bilo uvjeravanje i uvjeravanje ili političke i fiskalne mjere, mora se uključiti uloga ovih elita sa njihovom velikom potrošnjom i njihovom političkom i finansijskom moći da ometaju ili promoviraju klimatsku pravdu. Pet naučnika iz oblasti psihologije, istraživanja održivosti, istraživanja klime, sociologije i istraživanja životne sredine nedavno je objavilo članak u časopisu nature energy (1). Kako se definiše “visok socio-ekonomski status”? Prvenstveno kroz prihode i bogatstvo. Prihodi i bogatstvo u velikoj mjeri određuju status i uticaj u društvu, te imaju direktan utjecaj na sposobnost potrošnje. Ali ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom takođe imaju uticaj na emisije gasova staklene bašte kroz svoju ulogu investitora, građana, članova organizacija i institucija i društvenih uzora.

Većinu emisija uzrokuju elite

Najbogatijih 1 posto uzrokuje 15 posto emisija povezanih s potrošnjom. Najsiromašnijih 50 posto, s druge strane, zajedno uzrokuje samo upola manje, odnosno 7 posto. Mnogi superbogati sa imovinom od preko 50 miliona dolara koji koriste privatne avione za putovanje između više rezidencija širom svijeta imaju izuzetno visok ugljični otisak. Istovremeno, ovi ljudi će najmanje biti pogođeni posljedicama klimatskih promjena. Studije također pokazuju da je veća društvena nejednakost unutar zemlje općenito povezana s većim emisijama stakleničkih plinova i manjom održivošću. To je s jedne strane zbog potrošnje ovih ljudi sa visokim statusom, a s druge strane zbog njihovog uticaja na politiku. Tri oblika potrošnje odgovorna su za većinu emisija stakleničkih plinova bogatih i superbogatih: zračni promet, automobili i nekretnine.

Avion

 Od svih oblika potrošnje, letenje je ono sa najvećom potrošnjom energije. Što je veći prihod, to su veće emisije iz zračnog prometa. I obrnuto: polovinu svih globalnih emisija iz zračnog prometa uzrokuje najbogatiji postotak (vidi također ovaj post). A kada bi se najbogatiji postotak u Evropi u potpunosti odrekao putovanja avionom, ovi bi ljudi uštedjeli 40 posto svojih ličnih emisija. Globalni zračni saobraćaj ispušta više CO2 u atmosferu nego cijela Njemačka. Bogati i uticajni često vode hipermobilne živote i putuju avionom, privatno i profesionalno. Djelomično zato što im prihodi to dozvoljavaju, dijelom zato što letove plaća kompanija, ili dijelom zato što je letenje poslovnom klasom dio njihovog statusa. Autori pišu da je malo istraživanja rađeno o tome koliko je istraženo “plastično”, odnosno koliko je podložno utjecaju na ovakvo pokretljivo ponašanje. Autorima se čini da je promjena društvenih normi oko ove hipermobilnosti važna poluga za smanjenje emisija iz ovog područja. Vjerovatnije je da će oni koji često lete smanjiti broj svojih letova nego ljudi koji bi jednom godišnje mogli rezervirati let kako bi posjetili svoju porodicu.

Auto

 Motorna vozila, odnosno uglavnom automobili, čine najveći udio emisija po glavi stanovnika u SAD-u i drugi najveći u Europi. Za najveće emitere emisije CO2 (opet jedan posto), CO2 iz motornih vozila čini jednu petinu njihove lične emisije. Prebacivanje na javni prijevoz, pješačenje i vožnju biciklom ima najveći potencijal za smanjenje ovih emisija u prometu. Učinak prelaska na vozila na baterije se različito procjenjuje, ali će se u svakom slučaju povećati kada se proizvodnja električne energije dekarbonizira. Ljudi sa visokim prihodima mogli bi voditi ovu tranziciju na e-mobilnost jer su oni glavni kupci novih automobila. Vremenom bi e-automobili takođe stigli na tržište polovnih automobila. Ali kako bi se ograničilo globalno zagrijavanje, vlasništvo i korištenje vozila također moraju biti ograničeni. Autori ističu da ovo korištenje uvelike ovisi o postojećoj infrastrukturi, odnosno o tome koliko je prostora dostupno pješacima i biciklistima. Što su prihodi veći, veća je vjerovatnoća da će ljudi posjedovati težak automobil sa visokim emisijama. Ali i oni koji teže društvenom statusu mogu nastojati posjedovati takvo vozilo. Prema autorima, ljudi sa visokim društvenim statusom mogli bi pomoći u uspostavljanju novih statusnih simbola, na primjer život u okruženju pogodnom za pješake. Tokom trenutne pandemije Covid-19, emisije su privremeno smanjene. Najvećim dijelom ovo smanjenje je uzrokovano manjim prometom na cestama, ne samo zato što je mnogo ljudi radilo od kuće. A poslovi na kojima je to moguće su uglavnom oni sa većim primanjima.

The Villa

Poznati jedan posto odgovoran je i za veliki dio emisija iz stambenog sektora, odnosno 11 posto. Ovi ljudi posjeduju veće kuće ili stanove, imaju više stanova i koriste potrepštine za domaćinstvo sa velikom potrošnjom energije, kao što je centralna klima. S druge strane, ljudi s visokim prihodima imaju više mogućnosti da smanje svoje emisije kroz mjere sa visokim početnim troškovima, na primjer za zamjenu sistema grijanja ili ugradnju solarnih panela. Najveći potencijal u ovoj oblasti ima prelazak na obnovljive izvore energije, praćen opsežnim renoviranjem u cilju poboljšanja energetske efikasnosti i prelaska na kućne aparate koji štede energiju. Dobro koordinisane javne mjere mogu to omogućiti i domaćinstvima sa nižim prihodima. Do sada su se, kažu autori, studije o promjenama ponašanja, nažalost, fokusirale na ponašanja s relativno niskim potencijalom zaštite klime. (Posebno na promjene u ponašanju koje dovode do trenutnog ili skoro trenutnog efekta, kao što je vraćanje termostata grijanja unatrag [2].) Postojeći nalazi o utjecaju socio-ekonomskog statusa na mogućnosti promjena ponašanja variraju. Ljudi sa višim prihodima i visokim obrazovanjem će vjerojatnije ulagati u mjere za poboljšanje energetske efikasnosti ili u efikasnije tehnologije, ali ne bi trošili manje energije. Međutim, kao što sam rekao, ljudi sa većim primanjima bi imali i bolja djelokrugkako bi se smanjile njihove emisije. Dosadašnje iskustvo pokazuje da porezi na CO2 nisu imali nikakav uticaj na potrošnju domaćinstava sa visokim prihodima jer su ti dodatni troškovi zanemarljivi u njihovom budžetu. S druge strane, domaćinstva sa niskim prihodima su jako opterećena takvim porezima [3]. Političke mjere koje, na primjer, pomažu u smanjenju troškova nabavke, bile bi ekonomski pravednije. Lokacija rezidencija visokog statusa može povećati ili smanjiti emisije stakleničkih plinova. Boravak u skupom, gusto naseljenom centru grada, gdje su i stambene jedinice manje, jeftiniji je od života van grada, gdje su stambene jedinice veće i gdje se većina putovanja obavlja motornim vozilom. Autori ističu da ponašanje potrošača nije određeno samo racionalnim odlukama, već i navikama, društvenim normama, iskustvima i sklonostima. Cijene mogu biti način utjecaja na ponašanje potrošača, ali strategije za promjenu društvenih normi ili razbijanje rutine također mogu biti vrlo učinkovite.

Portfolio

 Najvećih jedan posto, naravno, najviše ulaže u akcije, obveznice, kompanije i nekretnine. Ako ovi ljudi prebace svoja ulaganja na niskougljične kompanije, mogu pokrenuti strukturne promjene. Ulaganja u fosilna goriva, s druge strane, odlažu smanjenje emisija. Pokret za povlačenje sredstava iz industrije fosilnih goriva uglavnom dolazi od elitnih univerziteta, crkava i nekih penzionih fondova. Osobe sa visokim socio-ekonomskim statusom mogu uticati na takve institucije da preuzmu ili ometaju ove napore, budući da su djelimično na pozicijama u upravljačkim tijelima, ali i kroz svoje neformalne kontakte i odnose. Kao znakove promjene društvenih normi, autori vide sve veći broj „zelenih“ investicionih fondova i novu regulativu EU koja obavezuje investicijske menadžere da otkriju kako uzimaju u obzir aspekte održivosti u svom savjetodavnom radu za investitore. Sredstva usmjerena na industrije s niskim emisijama također olakšavaju promjenu ponašanja jer investitorima olakšavaju, a time i jeftinije saznavanje o emisionim efektima različitih investicija. Autori sugeriraju da bi se napori na promicanju ulaganja u klimatskim uvjetima trebali još više fokusirati na slojeve s najvišim prihodima, jer oni kontroliraju veliki dio tržišta i do sada nisu bili voljni mijenjati svoje ponašanje ili, u nekim slučajevima, unositi promjene. aktivno zaustavljen.

Slavne ličnosti

 Do sada su ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom povećali emisiju stakleničkih plinova. Ali mogu doprinijeti i zaštiti klime, jer imaju veliki utjecaj kao uzori. Na njima se zasnivaju društvene i kulturne ideje o tome šta čini dobar život. Kao primjer, autori navode da su popularnost hibridnih, a kasnije i potpuno električnih automobila potaknule poznate ličnosti koje su kupovale takva vozila. Veganstvo je takođe steklo popularnost zahvaljujući slavnim ličnostima. Tome bi značajno doprinijele potpuno veganske proslave Zlatnog globusa 2020. Ali naravno ljudi s visokim statusom također mogu doprinijeti konsolidaciji postojećeg ponašanja tako što će pokazati svoju pretjeranu potrošnju i na taj način ojačati funkciju potrošnje kao statusnog simbola. Kroz svoju finansijsku i društvenu podršku političkim kampanjama, think tankovima ili istraživačkim institutima, ljudi visokog statusa mogu pozitivno ili negativno utjecati na diskurs o klimatskim promjenama, kao i kroz svoje veze s utjecajnim institucijama poput elitnih univerziteta. Budući da u mjerama zaštite klime postoje pobjednici i gubitnici, prema autorima, ljudi visokog statusa mogu iskoristiti svoju moć da takve napore oblikuju u svoju korist.

Izvršni direktori

 Ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom zbog svog profesionalnog položaja imaju nesrazmjerno jak uticaj na emisije preduzeća i organizacija, s jedne strane direktno kao vlasnici, članovi nadzornog odbora, menadžeri ili konsultanti, s druge strane indirektno smanjenjem emisija. emisije njihovih dobavljača, utiču na kupce i konkurente. Posljednjih godina mnoge privatne organizacije postavile su klimatske ciljeve ili uložile napore da dekarboniziraju svoje lance opskrbe. U nekim zemljama privatne inicijative kompanija i organizacija su postigle veći napredak u pogledu zaštite klime od država. Kompanije također razvijaju i reklamiraju klimatski prihvatljive proizvode. Članovi elite također djeluju kao klimatski filantropi. Na primjer, klimatska mreža C40 Cities je financirana iz lične imovine bivšeg gradonačelnika New Yorka [4]. Uloga filantropije u zaštiti klime je, međutim, kontroverzna. Još uvijek postoji premalo istraživanja o tome u kojoj mjeri ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom zapravo koriste svoje mogućnosti za promjenu i kako inicijative koje direktno ciljaju ovu klasu mogu povećati njihov potencijal za promjenu. Budući da većina pripadnika elite prihode ostvaruje od investicija, oni također mogu biti izvori protivljenja reformama ako vide da je njihov profit ili status ugrožen takvim reformama.

Lobi

Ljudi utječu na emisije stakleničkih plinova na državnom nivou kroz izbore, lobiranje i učešće u društvenim pokretima. Mreže ne prvih jedan posto, već vrh Desetine procenta čine jezgro političke i ekonomske moći, kako na globalnom nivou, tako iu većini zemalja. Ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom imaju nesrazmjerno veliki utjecaj u svojoj ulozi građana. Imaćete bolji pristup donosiocima odluka u privatnim kompanijama i javnom sektoru. Njihovi finansijski resursi omogućavaju im da prošire svoj uticaj na ove grupe kroz donacije lobističkim grupama, političarima i društvenim pokretima i da promovišu ili blokiraju društvene promene. Energetska politika država je pod snažnim uticajem lobiranja. Veoma mali broj veoma uticajnih ljudi ima veliki uticaj na odluke. Politička akcija elite do sada je bila snažna prepreka akciji za obuzdavanje klimatskih promjena. U energetskom sektoru, ogromno političko lobiranje i utjecaj na javno mnijenje dolazi iz sektora fosilnih goriva, favorizirajući politike koje cementiraju proizvodnju i potrošnju fosilnih goriva. Na primjer, dva naftna milijardera [5] su decenijama imala dubok utjecaj na politički diskurs u SAD-u i gurnuli ga udesno, što je pogodovalo usponu političara koji zagovaraju niske poreze, protive se zaštiti okoliša i klime, i općenito su sumnjičavi prema državnim vladama koje utiču. Kompanije koje se bave obnovljivom energijom i druge koje bi imale koristi od dekarbonizirane budućnosti mogle bi se teoretski suprotstaviti ovim utjecajima, ali je njihov utjecaj do sada bio minimalan.

Šta još treba istražiti

U svojim zaključcima autori navode tri glavne istraživačke praznine: Prvo, koliko može uticati na potrošačko ponašanje elita, posebno u pogledu putovanja avionom, motornih vozila i stanovanja? Činjenica da negativni efekti letenja nemaju cijenu je direktno subvencioniranje najbogatijih, jer su oni odgovorni za 50 posto emisija iz leta. Linearni porez na CO2 vjerovatno bi imao mali utjecaj na ponašanje bogatih u potrošnji. Porez za česte letove, koji raste sa brojem letova, mogao bi biti efikasniji. Opšte progresivno oporezivanje visokih prihoda i velikog bogatstva moglo bi imati posebno povoljan efekat na klimu. Ovo bi moglo ograničiti potrošnju prestiža. Očuvale bi se relativne statusne razlike: najbogatiji bi i dalje bili najbogatiji, ali više ne bi bili toliko bogatiji od najsiromašnijih. Time bi se smanjila nejednakost u društvu i smanjio nesrazmjerno veliki utjecaj elite na politiku. Ali, prema autorima, ove mogućnosti još treba mnogo bolje istražiti. Drugi istraživački nedostatak odnosi se na ulogu ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom u kompanijama. Koliko takvi ljudi imaju sposobnost da mijenjaju korporativnu kulturu i korporativne odluke u smjeru nižih emisija i koja su njihova ograničenja? Autori identifikuju treću istraživačku prazninu, u kojoj mjeri vrsta utjecaja ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom utiče na politiku, odnosno kroz njihov politički kapital, njihov utjecaj na kompanije i organizacije, te kroz finansijsku podršku lobiranju i političkim kampanjama. Ove elite su do sada imale najviše koristi od trenutnih političkih i ekonomskih struktura, a postoje neki dokazi da altruizam opada sa većim bogatstvom. Radi se o razumijevanju kako različiti elitni ljudi koriste svoj utjecaj da promoviraju ili ometaju brzu dekarbonizaciju. U zaključku, autori ističu da su elite sa visokim socio-ekonomskim statusom u velikoj mjeri odgovorne za klimatske promjene i štetu koju one uzrokuju. Ali pozicije moći koje imaju također bi im omogućile da rade na smanjenju emisija stakleničkih plinova i na taj način smanjuju klimatske štete. Autori ne žele da dovode u pitanje ulogu ljudi bez visokog statusa u borbi protiv klimatskih promjena, a ističu i ulogu autohtonih naroda i lokalnog stanovništva. Ali u ovoj istrazi fokusiraju se na one koji su izazvali većinu problema. Nijedna strategija ne može riješiti problem, a djelovanje elita može imati velike efekte. Stoga je od velike važnosti dalja istraživanja o tome kako se ponašanje elite može promijeniti.

Izvori, bilješke

1 Nielsen, Kristian S.; Nicholas, Kimberly A.; Creutzig, Felix; Dietz, Thomas; Stern, Paul C. (2021): Uloga ljudi sa visokim socio-ekonomskim statusom u zaključavanju ili brzom smanjenju emisija stakleničkih plinova uzrokovanih energijom. U: Nat Energy 6 (11), str. 1011-1016. DOI: 10.1038 / s41560-021-00900-y   2 Nielsen KS, Clayton S, Stern PC, Dietz T, Capstick S, Whitmarsh L (2021): Kako psihologija može pomoći u ograničavanju klimatskih promjena. Am Psychol, januar 2021, 76 [1]: 130-144. doi: 10.1037 / amp0000624   3 Autori se ovdje pozivaju na linearne poreze bez pratećih kompenzacijskih mjera kao što je klimatski bonus. 4 Misli se na Michaela Bloomberga, usp. https://en.wikipedia.org/wiki/C40_Cities_Climate_Leadership_Group 5 Misli se na braću Koch, usp. Skocpol, T., & Hertel-Fernandez, A. (2016). Mreža Koch i ekstremizam Republikanske stranke. Pogledi na politiku, 14 (3), 681-699. doi: 10.1017 / S1537592716001122