Dovoljnost: Niko ne bi trebao uvijek da želi više S4F AT

autora Martina Auera

Naše zapadno društvo se naziva „društvo potrošača“, takođe i „društvo rasta“. Na konačnoj planeti, međutim, beskonačan rast nije moguć, niti beskonačno povećanje potrošnje, čak i ako se potrošena dobra proizvode sve efikasnije. Neće biti održivog razvoja bez dovoljnosti – na njemačkom: „dovoljnost“. Ali šta je to tačno? Askeza? Odricanje od bogatstva? Ili neka druga vrsta prosperiteta?

"Dovoljnost znači intenzivno uživati ​​u nekoliko stvari umjesto da se okružujete s toliko stvari da uživanje više nije moguće", piše ekonomista Niko Paech1. To doslovno znači: biti dovoljno snabdjeven, imati dovoljno. Ovdje se radi o korištenju postojećih resursa kako bi se mogli ponovo regenerirati. Logično je lako vidjeti da nema drugog načina.

Ipak, na Zapadu svake godine povećavamo našu potrošnju, a većina onoga što nam tehnologija štedi u smislu resursa kroz veću efikasnost je pojedeno ovom rastućom potrošnjom. Godine 1995. prosječan automobil je trošio 9,1 litara goriva na 100 km. Ukupno, njemački automobili su potrošili 47 milijardi litara. Prosječna potrošnja je 2019. godine bila 7,7 litara, ali je ukupna potrošnja i dalje iznosila 47 milijardi litara.2. Godine 1990. prosječna snaga motora novoregistrovanih automobila u Njemačkoj bila je 95 KS, a 2020. godine 160 KS3. Nemci su 2001. godine svojim automobilima prešli 575 miliona km, a 2019. prešli su 645 miliona km. Ovo povećanje je rezultat većeg broja automobila na 1000 stanovnika4. Tehnički napredak samo je učinio automobile pristupačnijim, bržim i težim, ali nije rezultirao nižom potrošnjom energije.

Da bismo izbjegli najgore posljedice klimatskih promjena, moramo smanjiti prosječnu globalnu emisiju stakleničkih plinova od 6,8 ​​tona po glavi stanovnika godišnje (uključujući 4,2 tone CO2).5 do ispod tone6 pritisnite. I to brzo, tačnije sredinom veka. Za Austriju, početna tačka je 13,8 tona emisija zasnovanih na potrošnji7. Nejednako su raspoređeni: prvih 10 posto stanovništva uzrokuje četiri puta više emisija od najnižih 10 posto8. Dakle, zadatak pred nama je ogroman. Da bismo ih prevazišli, potreban nam je tehnički napredak: obnovljivi izvori energije, povećanje energetske i resursne efikasnosti u svim oblastima. Osim toga, rješenja zasnovana na prirodi, kao što je obnova prirodnih krajolika, koji mogu apsorbirati mnogo više CO2 nego čista sadnja drveća. Ali ništa od toga neće nas dovesti tamo dovoljno brzo, osim ako ne ograničimo proizvodnju – a time i potrošnju – materijalnih dobara. Najveće mogućnosti uštede postoje u mobilnosti, ishrani i izgradnji i stanovanju. Ne postoji način zaobići dovoljnost. Mora biti manje automobila na putevima. Umjesto da sjedimo sami u autu od 1,5 tone, moramo dijeliti autobus, tramvaj, voz sa drugima. Okrutna fabrička poljoprivreda mora nestati, a sa njom i jeftino meso u supermarketu. Istovremeno, potrebne su velike mjere preraspodjele, jer se ne može dogoditi da se neki hrane organskim mesom, dok drugi ne mogu sebi priuštiti šnicle ili jagnjeće kotlete, čak ni nedjeljom.

Barijere za dovoljnost

Lako je razumjeti potrebu da se ne konzumira više od onoga što raste, ali je teško primijeniti ovaj uvid. Žašto je to? Zašto je tako teško reći „dovoljno“? Sociolog Oliver Stengel navodi pet barijera koje stoje na putu dovoljnog ponašanja9:

Na primjer, konzumiranje manje mesa štedi novac, ali ima i druge troškove: promjena navika zahtijeva napor. Morate stalno razmišljati o svojim postupcima. Morate ponovo naučiti kuhati, morate promijeniti rutu kroz supermarket ili trgovinu negdje drugdje i još mnogo toga.

Druga prepreka je kulturološka: povećana potrošnja predstavlja uspjeh, pokazujete da si to možete priuštiti. Restrikcija označava asketizam, nazadovanje, teškoće. Posebno vaša vlastita kuća i veliki, brzi auto su statusni simboli. Vozačka dozvola je dio obrazovanja kao i svjedočanstvo o završenoj školi u Simbol odraslog doba. Svako ko stalno leti okolo zbog posla mora biti važna osoba, a svako ko provede odmor u guzi umjesto na Maldivima je jadnik. Ali ako zaista želite da budete među elitom, morate ići na Bora Boru. U jelu se radi i o statusu, ali i o rodnim ulogama: pravi muškarac peče meso u bašti i jede odreske debljine dva centimetra.

Treća prepreka je: orijentišemo se na ponašanje drugih. Radimo ono što je „normalno“. Ne želimo da budemo autsajderi, ne želimo da nas doživljavaju kao čudake. Ali jučerašnji čudaci ponekad postanu pioniri novih trendova: vegani su i dalje manjina koja nestaje - u Austriji 2% odraslih. Ali svaki supermarket sada ima vegansku ponudu.

Četvrto, ljudi imaju tendenciju da se odreknu svoje odgovornosti: ja kao pojedinac ne mogu ništa, „politika“ to mora. “Politika” zauzvrat krivi biračko tijelo. A kompanije krive kupce: vi to kupujete, pa mi proizvodimo.

Potrošnja održava sistem

Peto, postoje sistemski razlozi za sve veću potrošnju. Preduzeća koja su izložena tržišnoj konkurenciji moraju stalno povećavati produktivnost rada kako ne bi bila prestigla. To rezultira ili gubitkom radnih mjesta uz nepromijenjenu proizvodnju ili povećanjem proizvodnje uz isti broj radnih mjesta. A kada je tržište zasićeno, kada već svi imaju televizor, veš mašinu, mobilni telefon, onda ekrani moraju da budu sve veći i veći, mašine za pranje veša imaju zadnja vrata u koja možete da ubacite veš tokom ciklusa pranja, a mobilni telefoni moraju imati sve više prostora za pohranu, snažnije kamere itd. da i dalje možete nešto prodati. Novi model čini prethodni zastarelim i obezvređuje ga. Ovo ima isti učinak kao i unaprijed određena tačka prekida, što idealno čini uređaj neupotrebljivim dan nakon isteka garancije.

Pored ekonomskih, postoje i političke barijere. Ako bi cijelo društvo zaista dovoljno živjelo, to bi “politici” postavilo ogromne zadatke: ako potrošnja opada, kompanije otpuštaju radna mjesta, država gubi porezne prihode, penzioni sistem dolazi u poteškoće i tako dalje. “Politika” želi da izbjegne ovakve poteškoće koliko god je to moguće. Zato, u zavisnosti od vašeg ideološkog stava, propagira „zaštitu klime sa osećajem mere“ ili „zeleni rast“ umesto da ozbiljno preuzme restrukturiranje sistema u svoje ruke.

Sistem tržišne ekonomije i povezana politika tjeraju nas na potrošnju. To znači da se oslobodite ove prisile. Otuda i naslov ovog članka, koji dolazi iz eseja Ute von Winterfeld: Niko ne treba uvek da želi više. Prema Winterfeldu, o tome se radi u pravu o dovoljnosti, a ne o obavezi da se to učini10.

Ne brinite za svoje dobro

Cilj dovoljnosti nije odricanje od blagostanja. Ako mjerite blagostanje prosječnim očekivanim životnim vijekom i potrošnjom emisijama stakleničkih plinova zasnovanih na potrošnji, onda možete vidjeti, na primjer: Amerikanci proizvode u prosjeku 15,5 tona CO2 po osobi godišnje i žive do 76,4 godine. Stanovnici Kostarike proizvode 2,2 tone CO2 i žive do 80,8 godina11.

Dovoljnost ima za cilj da zadovolji potrebe na način koji štedi resurse. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. Postoje drugi načini da dođete od A do B osim automobilom. Ako idete u kupovinu biciklom, ne štedite samo na benzinu, već i na fitnes centru. Ugodnu toplinu možete postići pojačavanjem grijanja, nošenjem džempera ili termičkim renoviranjem kuće. Ako dobro postupate sa svojom mašinom za pranje veša, ona može trajati 20 ili više godina. Barem stariji modeli to mogu. Ako sve mašine za pranje veša traju duplo duže nego danas (obično 5 do 10 godina), onda bi očigledno trebalo da se proizvede samo upola manje. Namještaj se može popraviti ili prefarbati. Trajnost odjeće također se može produžiti dobrim tretmanom. Operite pravilno, popravite manja oštećenja, zamijenite stvari koje su dosadile prijatelju. A samostalno šivanje pruža više i trajnije zadovoljstvo od kupovine. Skoro 40% sve odeće se nikada ne nosi12. Ako uopće ne kupite ovu odjeću, to ne uzrokuje gubitak udobnosti.

Princip je: smanjite (tj. kupujte manje stvari od početka, pitajte se pri svakoj kupovini: Da li mi ovo stvarno treba?), koristite ga duže, popravite, nastavite koristiti (npr. dajte drugima i kupujte polovno) , i reciklirajte ga tek na samom kraju. Ali to također znači postati neovisni o modi i trendovima. Dijeljenje i dijeljenje također stvara nove društvene kontakte. I što je još važnije: nemojte trošiti novac koji ste uštedjeli skromnijom svakodnevnicom na putovanje avionom koje će vam uništiti cijeli karbonski otisak u jednom naletu. Tehnički izraz za ovo se zove rebound efekat i važno ga je izbjeći. Ako vam više nije potreban dio prihoda zbog dovoljnog načina života, ovaj dio možete iskoristiti za podršku socijalnim projektima ili projektima zaštite prirode. Ili čak razmislite o radu sa skraćenim radnim vremenom.

Organizirajte dovoljnost

Naravno, ne može se sve nametnuti pojedincu. Zahtjev industrije mora biti proizvodnja trajnih i popravljivih proizvoda i okončanje prakse „planiranog trošenja“. Lakše je doći od A do B samostalno kada su A i B bliže zajedno, posebno stanovanje, posao i zalihe. Ovdje je potrebno urbanističko planiranje. Pješaci i biciklisti se također moraju osjećati sigurno. Zajedničko korištenje i zajedničko korištenje je olakšano ako životna situacija to omogući kroz zajedničke prostorije, zajedničke kuhinje, sobe za samostalno korištenje, vešeraj itd.

Kada bi se, generalno, svako povećanje produktivnosti nadoknadilo odgovarajućim smanjenjem radnog vremena, proizvodnja robe bi ostala stabilna. Prosječni godišnji radni sati u eurozoni pao je za 1995% od 6. godine, ali je produktivnost porasla za 25%13. Da bismo održali životni standard 1995. godine, danas smo mogli raditi 20% manje nego tada. Ovo je samo ilustracija, jer bi se rad zapravo morao restrukturirati, od materijalne proizvodnje (i njenog upravljanja) do obrazovanja, nauke, zdravstva, brige, kulture. I mogućnosti za rad i prihod bi takođe morale biti pravednije raspoređene. Spašavanje posla ne bi trebalo da znači da neki ljudi nastavljaju da rade po starom, dok drugi ostaju bez posla i prihoda.

Ekonomija u službi ljudi i prirode

Sve dok je maksimizacija profita motor ekonomije, dovoljnost na društvenoj skali ne može se postići. Ali ne mora svaka kompanija ostvariti profit. “Socijalna ekonomija” sebe vidi kao ekonomiju koja služi ljudima i prirodi. To uključuje neprofitno ili zadružno stanovanje, zajednice obnovljive energije, zanatske i industrijske kompanije u vlasništvu zaposlenih, zadruge maloprodaje, kreditne, platformske i marketinške zadruge, inicijative solidarnosti u poljoprivredi, nevladine organizacije u oblasti održivog razvoja i još mnogo toga14. Prema podacima Komisije EU, u Evropi postoji oko 2,8 miliona organizacija socijalne ekonomije. Otvaraju više od 13 miliona radnih mjesta i time zapošljavaju 6,3% evropske radne snage15. Budući da takve kompanije nisu orijentisane na profit, nisu podložne pritisku rasta. Preduslov za dovoljnost, za mogućnost da se kaže: „Dosta je“, jeste da se demokratski pregovara šta, koliko i kako se proizvodi. Socijalna ekonomija nudi ovu mogućnost, ali samo u skromnom obimu. Promovisanje i širenje ove neprofitne grane privrede je – uz širenje socijalne države – jedan od bitnih preduslova društveno-ekološke transformacije. Demokratska ekonomska aktivnost još nije garancija za održivu ekonomsku aktivnost. To stvara mogućnost da razum i osjećaj “prave proporcije” prevladaju.

1Paech, Niko (2013): Pohvala za redukciju. U: Dovoljnost kao ključ za više sreće u životu i zaštitu životne sredine, oO. izdavačka kuća oekom.

2https://www.umweltbundesamt.de/daten/verkehr/endenergieverbrauch-energieeffizienz-des-verkehrs

3A. Ajanović, L. Schipper, R. Haas (2012): Uticaj efikasnijih, ali većih novih putničkih automobila na potrošnju energije u zemljama EU-15 https://doi.org/10.1016/j.energy.2012.05.039 i .https://de.statista.com/statistik/daten/studie/249880/umfrage/ps-zahl-verkaufter-neuwagen-in-deutschland/

4https://www.forschungsinformationssystem.de/servlet/is/80865/

5https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_greenhouse_gas_emissions i https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_carbon_dioxide_emissions_per_capita

6https://www.umweltbundesamt.de/service/uba-fragen/wie-hoch-sind-die-treibhausgasemissionen-pro-person

7https://www.technik.steiermark.at/cms/dokumente/12449173_128523298/4eaf6f42/THG-Budget_Stmk_WegenerCenter_update.pdf

8https://greenpeace.at/uploads/2023/08/gp_reportklimaungerechtigkeitat.pdf

9Stengel, Oliver (2013): Stalno kapanje. Protiv barijera dovoljnosti, U: Dovoljnost kao ključ za više sreće u životu i zaštitu životne sredine, oO. izdavačka kuća oekom.

10Von Winterfeld, Uta (2007): Nema održivosti bez dovoljnosti. procesi broj 3/2007, str. 46-54

11https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_carbon_dioxide_emissions_per_capita i https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_life_expectancy

12Greenpeace (2015): Odjeća za jednokratnu upotrebu. https://www.greenpeace.de/publikationen/20151123_greenpeace_modekonsum_flyer.pdf

13https://www.bankaustria.at/files/analyse_arbeitszeit_19062023.pdf

14Deklaracija o socijalnoj ekonomiji; https://static.uni-graz.at/fileadmin/_files/_event_sites/_se-conference/Social_Economy_Deklaration_20092023_web.pdf

15Komisija EU (2022): Akcioni plan socijalne ekonomije, https://ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=24985&langId=en