Neoliberalizam je političko-ekonomska ideologija i ekonomska doktrina koja je stekla globalni uticaj u poslednjim decenijama 20. veka. Ističe važnost slobodnog tržišta, ograničene državne regulacije i privatizacije. Konkretno, biznis i stranke bliske biznisu podržavaju neoliberalizam, iako ima dosta kritika protiv njega s druge strane.
10 razloga protiv neoliberalizma:
Uprkos snažnim zagovornicima, postoje brojni razlozi protiv neoliberalizma. U nastavku objašnjavamo 10 ovih razloga:
- Nejednakost prihoda: Neoliberalizam je često dovodio do drastičnog povećanja nejednakosti prihoda. Politike koje ostavljaju tržište neregulisanim često favorizuju bogate na račun siromašnih.
- Social Security: Neoliberalne politike često dovode do smanjenja državnih socijalnih davanja i socijalnih programa. Time se ugrožava socijalna sigurnost i zaštita najugroženijih u društvu.
- uslove rada: U neoliberalnim sistemima, uslovi rada su često nesigurniji i radnička prava mogu biti ugrožena jer kompanije nastoje smanjiti troškove kako bi ostale konkurentne.
- uticaj na životnu sredinu: Neobuzdana konkurencija i eksploatacija resursa u ime profita mogu uzrokovati ozbiljnu štetu okolišu. Neoliberalizam ima tendenciju da zanemari ekološku održivost.
- finansijske krize: Neoliberalizam može promovirati finansijske špekulacije i nestabilnost. Globalna ekonomska kriza iz 2008. je primjer rizika povezanih sa ovom ideologijom.
- Zdravstvo i obrazovanje: U neoliberalnim sistemima, zdravstvo i obrazovanje se mogu privatizovati, čineći pristup ovim osnovnim uslugama zavisnim od finansijskih mogućnosti.
- Nedostatak regulative: Nedostatak državne regulative može dovesti do neetičkog ponašanja, kao što su kartelizacija i korupcija.
- nezaposlenost: Fiksacija na slobodno tržište može dovesti do nestabilnosti na tržištu rada i povećanja nezaposlenosti.
- Uništavanje zajednica: Neoliberalizam naglašava individualizam i može pomoći u potkopavanju tradicionalnih struktura zajednice.
- Prijetnja demokratiji: U nekim slučajevima, neoliberalizam može povećati političku moć multinacionalnih korporacija i ugroziti demokratiju potkopavajući vlade i građanske slobode.
Kritika neoliberalizma je raznolika i dolazi od različitih političkih struja i aktera širom svijeta. Iako neoliberalizam ima i zagovornike koji ukazuju na prednosti slobodnog tržišta i konkurencije, navedeni razlozi su neki od glavnih argumenata koji se iznose protiv ove ideologije. Ravnoteža između tržišne slobode i društvene odgovornosti ostaje centralno pitanje u debati o ekonomskoj politici.
Ali kako to gledaju pristalice? Evo nekih od osnovnih principa neoliberalizma:
- Slobodna tržišta: Neoliberalizam naglašava vrline slobodnih tržišta na kojima ponuda i potražnja određuju cijenu i distribuciju dobara i usluga bez državne intervencije.
- Ograničena državna regulativa: Neoliberalne ideje pozivaju na minimiziranje državne regulative kako se ne bi ometala ekonomska aktivnost.
- privatizacija: Privatizacija državnih preduzeća i usluga je još jedna ključna karakteristika neoliberalizma. To znači da državne kompanije treba da pređu u privatne ruke.
- konkurencija: Konkurencija se posmatra kao pokretač efikasnosti i inovacija. Neoliberali vjeruju da tržišna konkurencija uzrokuje da kompanije stalno poboljšavaju svoje proizvode i usluge.
- Niski porezi i državna potrošnja: Neoliberali se zalažu za niske poreze i smanjenje državne potrošnje kako bi promovirali ekonomsku slobodu i rast.
- deregulacija: To znači eliminaciju ili smanjenje propisa i zakona koji mogu ograničiti poslovnu praksu.
- monetarizam: Kontrola ponude novca i borba protiv inflacije važne su teme u neoliberalnom razmišljanju.
Međutim, neoliberalizam nije bez kritike. Protivnici tvrde da to može doprinijeti nejednakosti prihoda, socijalnoj nepravdi, degradaciji životne sredine i finansijskim krizama. Debata o neoliberalizmu je složena, a efekti njegovih politika variraju u zavisnosti od njihove implementacije i konteksta. Međutim, ideologija nastavlja da utiče na ekonomske i političke odluke širom sveta.
Ko ima koristi od neoliberalizma?
Neoliberalizam može prvenstveno koristiti korporacijama i bogatim pojedincima. Evo nekih od glavnih grupa i aktera koji često imaju koristi od neoliberalne politike:
- Kompanije i velike korporacije: Neoliberalne politike, kao što su smanjenje poreza, deregulacija i privatizacija, mogu povećati korporativne profite jer smanjuju troškove i povećavaju pristup tržištima i resursima.
- investitora i dioničara: Povećanje korporativnog profita i cijena dionica može favorizirati dioničare i investitore koji imaju koristi od povećanja prinosa.
- Bogati pojedinci: Smanjenje poreza na bogate i smanjenje državnih socijalnih davanja može pomoći u zaštiti i povećanju bogatstva bogatih.
- Multinacionalne korporacije: Slobodno tržište i deregulacija olakšavaju multinacionalnim kompanijama trgovinu i širenje preko granica.
- Finansijske institucije: Finansijska industrija može imati koristi od deregulacije i relaksiranih regulatornih zahtjeva, što može potaknuti trgovanje i špekulacije.
- Tehnološka kompanija: Kompanije koje se bave tehnologijom i inovacijama mogu imati koristi od promocije konkurencije i slobode tržišta.
Važno je napomenuti da koristi od neoliberalizma nisu ravnomjerno raspoređene. Efekti uvelike zavise od implementacije i pratećih mjera.
Koje su austrijske stranke neoliberalističke?
U Austriji postoji nekoliko političkih stranaka, od kojih neke u različitom stepenu zagovaraju neoliberalnu politiku. Međutim, važno je napomenuti da se politički pejzaž može mijenjati tokom vremena i da se pozicije i naglasci mogu razlikovati ovisno o određenim političkim liderima i razvoju događaja. Evo nekih od austrijskih stranaka koje su u prošlosti ili u određenim aspektima njihove politike smatrane neoliberalističkim:
- Austrijska narodna stranka (ÖVP): ÖVP je jedna od tri glavne političke stranke u Austriji i historijski je vodila pro-poslovnu politiku koja je bila otvorena tržišnim silama i privatizaciji državnih kompanija.
- Neos – Nova Austrija i liberalni forum: Neos je politička stranka u Austriji koja je osnovana 2012. godine i slijedi neoliberalni kurs. Oni zagovaraju ekonomsku liberalizaciju, niske poreze i državnu potrošnju, te reforme obrazovanja.
Važno je naglasiti da političke stranke i njihove pozicije mogu varirati tokom vremena, te da tačna politička orijentacija može ovisiti o liderima i članovima stranke. Stoga je preporučljivo ispitati trenutne političke platforme i izjave kako bi se dobila tačna slika o stavovima ekonomske politike neke stranke.
Foto / Video: Shutterstock.
po definiciji:
“….N* = škola mišljenja liberalizma koja teži slobodnom, tržišno zasnovanom ekonomskom poretku sa odgovarajućim karakteristikama dizajna kao što su privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, slobodno formiranje cijena, sloboda konkurencije i sloboda trgovine, ali ne odbija u potpunosti intervenciju države u privredi, već na najmanju moguću mjeru želi ograničiti…”
..
Ne nalazim ništa zamjerljivo u tome... Naprotiv: bez poduzetničkog rizika, bez posvećenosti i motivacije (što bi u neliberalnom tržišnom okruženju definitivno bilo zanemareno) nema napretka. Gotovo svaka “zapadno orijentisana” zemlja je vjerovatno zasnovana na neoliberalizmu. Naprotiv, totalitarizam. -> nema slobode štampe, slobode izražavanja, hijerarhijskog razmišljanja, neravnoteže prihoda... strašna misao...;)
U doba promjena, neoliberalizam posebno posustaje zbog deregulacije; Moramo uspjeti u usklađivanju naših ekonomskih i finansijskih sistema sa globalnim upravljanjem i promovisanju opšteg dobra. Najvažnije opredjeljenje je globalni prioritet svih ekoloških i klimatskih pitanja. Tamo nalazimo globalna rješenja (www.climate-solution.org) i preduzimamo demokratske akcije kroz građanske pokrete.