Veronika Janyrova
Pišemo godinu 2004: U 1. Svibnja, Europska unija proširena na deset novih zemalja srednje i istočne Europe (središnje i istočne Europe), deset jezika, a ukupno 75 milijuna ljudi. Dok je oko polovice stanovništva starih članica EU je pozitivan stav u lice ovog povijesnog vremena od proširenja EU-a, a druga polovica se boji priljeva imigranata, u poplavi jeftinih (poljoprivrednih) proizvoda i povećanje kriminala.
Europske elite očekuju snažan gospodarski impuls za Europu kroz proširenje na istok. S druge strane, same zemlje srednje i istočne Europe povećavaju svoje prihode i životne standarde, izravne novčane tokove iz kohezijskih i strukturnih fondova, a ne najmanje život slobode, sigurnosti i demokracije.
Wolfgang Schüssel, tada austrijski kancelar, naglasio je, primjerice, prilike za austrijsko širenje istoka i poslove koji su već stvoreni otvaranjem Istoka, što se i dalje očekuje kao rezultat pristupanja EU. Romano Prodi, tadašnji predsjednik Europske komisije, skrenuo je pozornost na gospodarski potencijal zajedničkog unutarnjeg tržišta. Pozvao se na studije prema kojima bi istočno proširenje donijelo CEEC između pet i osam posto, a stare države članice EU-a oko jedan posto BDP-a. Ozbiljno je također upozorio na sve veću kompleksnost europskog odlučivanja i porast prihoda nejednakosti.
Istočna ekspanzija i istočna carica Austrija
Pozitivni učinci istočnog proširenja na Austriju danas su nesporni. Uostalom, 18 posto austrijskog izvoza ide u zemlje istočne države EU. To odgovara više od sedam posto austrijskog BDP-a (2013). Austrijski investitori zauzimaju istaknuto mjesto u ovoj regiji. Nedavno izvješće Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (wiiw) opisuje austrijsku poziciju na proširenju na istok, kako slijedi: Austrija je broj jedan inozemni investitor u Sloveniji i Hrvatskoj. To je broj dva u Bugarskoj i Slovačkoj, broj tri u Češkoj i broj četiri u Mađarskoj.
Iako je ulazak Austrije u EU samo 2015 godina, to je bilo ispitano Austrijski institut za ekonomska istraživanja (wifo) već ekonomski učinci: "Austrija je postala moderna i europska zemlja ne samo s političkog stajališta. To je imalo koristi od svakog koraka ekonomske integracije ", kaže Wifo ekonomist Fritz Breuss. U svojoj studiji o učincima pristupanja Europskoj uniji, on zaključuje da se proširenje na istok, članstvo u EU, uvođenje eura i sudjelovanje na unutarnjem tržištu EU Austrije svake godine donose između 0,5 i jednog postotnog rasta BDP-a. Iako je Austrija, dakle, jedan od najvećih gospodarskih korisnika istočnog otvaranja i proširenja na istok EU, stanovništvo je jedan od njegovih najvećih skeptika. 2004 je zagovarao samo 34 posto ekspanzije na istok, a 52 posto strogo je odbijen. U međuvremenu se ova procjena promijenila. Uostalom, 53 posto Austrijanaca smatra da je proširenje na istok dobronamjerna odluka kasnije.
“Životni standard se značajno poboljšao u većini zemalja. U Bugarskoj i Rumunjskoj BDP po glavi stanovnika čak se udvostručio."
Istočni blok
U novim državama članicama proširenja na istok, cjelokupna bilanca gospodarstva također je dosljedno pozitivna. S izuzetkom prve krizne godine 2009, gospodarski rast svih deset novih država članica bio je iznad onog "stare EU". Ova razlika u rastu znači da su se ekonomski približavali EU. U baltičkim zemljama, primjerice, dodana vrijednost između 2004 i 2013 povećala se za oko trećinu, au Poljskoj čak i za 40 posto. Životni standardi također su se masovno poboljšali u većini zemalja. U Bugarskoj i Rumunjskoj, BDP po glavi stanovnika čak se udvostručio.
Dugotražena sredstva iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije također su protjecala. Iako ne u mjeri u kojoj su zemlje očekivale, to je bilo prvenstveno zbog vlastitih apsorpcijskih kapaciteta. Regije s slabim institucionalnim okvirom nisu u potpunosti apsorbirale sredstva koja su im dodijeljena. Osim toga, nužno nacionalno sufinanciranje pokazalo se kao glavna prepreka. Ipak, proširenje na istok i pridružene znatne svote pomogle su zemljama da poboljšaju svoju infrastrukturu, standarde zaštite okoliša, ljudski kapital i kvalitetu javne uprave. Inozemna ulaganja, koja su tekla iz starih članica EU, poboljšala su svoju konkurentnost i dovela do tehnološke nadogradnje gotovo svih proizvodnih procesa.
Domaće tržište donosi više rasta?
bila je središnja očekivanje Europske ekonomske arhitekata koji su proširene unutarnje tržište - sada iz 500 milijuna potrošača i 21 milijuna tvrtki koje se sastoje - donijeti masivan rast zamah za Europu, gdje su njegove četiri slobode (sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i osoba) i zajamčena su zajednička pravila tržišnog natjecanja. Ovaj učinak predviđen ekonomistom nije se mogao ostvariti. Ekonomija EU porasla je u godinama od 2004 do 2013 u prosjeku za samo 1,1 posto.
Razlozi su kontroverzni. Dok ih neki vide u potpunosti ne temeljnih sloboda zajamčenih (za pružanje usluga u cijeloj EU samo od 2010), su pronašli drugi u jakom ekonomskom heterogenost zemalja EU. Na primjer, politika tečaja EU prilagođena je zemljama s jakom konkurentnošću. Simeon Djankov, bivši bugarski ministar financija i potpredsjednik Vlade, opisuje ovaj asimetriju na primjeru Portugala: U Portugalu, tvrdi eura da ne mogu biti konkurentni u režimu fiksnog tečaja, dok god to ne reformirati tržište rada i njegove Wirtschaftsregulativa sredstva”. Budući da je njegova valuta precijenjena, Portugal ne može svoje proizvode i usluge prodavati na svjetskom tržištu po konkurentnim cijenama. "
Europski odgovor na slab gospodarski rast u početku se zvao Lisabonskom agenda. Glavni plan gospodarske politike koji bi trebao učiniti Europu "najkonkurentnijim i najdinamičnijim svjetskim gospodarstvom temeljenim na znanju u roku od deset godina". Međutim, nakon što su utvrdili da su ti ciljevi previsoki, odgovor je sada "Europa 2020 strategija".
Europa 2020 je desetogodišnji gospodarski program koji je usvojio 2010 od strane Europskog vijeća. Njezin je cilj "pametan, održiv i inkluzivni rast" uz bolju koordinaciju nacionalnog i europskog gospodarstva. Naglasak je na promicanju istraživanja i razvoja, visokog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Istodobno, pozornost je usmjerena na bolju društvenu integraciju i promicanje ekološki prihvatljivih tehnologija.
Izazovi
Unatoč ovim visokim ambicijama, tekuća ekonomska kriza brutalno je istaknula nedostatke europske ekonomske arhitekture. Gospodarski je rast padao u svim državama članicama EU i doveo do najjačeg poslijeratnog recesije u Europi.
Dok je nezaposlenost bila u padu diljem Europe prije ekonomske krize, ona je brzo porasla od 2008-a i ponovno dosegla dvoznamenkastu razinu. Nažalost, nove i južne države članice EU zaostaju. Na kraju 2013-a, Eurostat procjenjuje da 26,2 milijuni muškaraca i žena diljem EU i 5,5 milijuna mladih ljudi pod 25 nije imao posao. Nezaposlenost u cjelini i nezaposlenost mladih posebno su trenutno jedan od najvećih izazova EU, budući da čitava generacija mladih ljudi bez posla i stvarne izglede za samoodređen život može se smatrati političkim neuspjehom.
Drugi problem s kojim se suočava EU predstavlja ogroman porast nejednakosti. Puka činjenica da je 2004 povećao stanovništvo EU-a za 20 posto, ali samo pet posto u gospodarskom smislu, dovelo je do povećanja razlika u prihodima u EU od oko 20 posto. Zbog uglavnom ravnopravne situacije prihoda tijekom komunističkog režima (princip: svi imaju malo), nejednakost u novim državama članicama posebno je snažna.
Međutim, to je problem za cijeli zapadni svijet: raspoloživi prihod postao je sve nejednakiji u posljednja tri desetljeća u svim zemljama OECD-a. Ovaj razvoj nejednakosti dohotka prati pomak u dohotku od plaća do kapitalnih dobitaka. Istodobno, najveći prihodi stalno rastu, a oporezivanje ovog gornjeg postotka najviših zarada u svim zemljama OECD-a.
Daleko od gospodarstva
Osim ekonomskih uspjeha i izazova, proširenje na istok također ima povijesnu dimenziju. Europa se ponovno okupila nakon 50-godine podjele u dva bloka i Hladnog rata. Glavni cilj europskih integracija, tj. Stvoriti mir i sigurnost za Europu, zapravo je postignut.
Danas se stare i nove države članice EU bore s gospodarskim, društvenim i političkim problemima. Ulazak u Europsku uniju nije paničan za izazove našeg vremena. Međutim, upitno je hoće li se ove deset zemalja uspjelo osloboditi svojih totalitarnih režima s dominiranim ruskom i pretvoriti ih u funkcionalne demokracije bez ulaska u EU. Ključne riječi: Ukrajina.
Foto / video: Shutterstock.
