Planetarna proslava dizajna?

Intervju sa autorom nedavno objavljenog toma “Velika ko-kreacija”

Bobby Langer: Jascha, vaša nedavno objavljena knjiga “The Great Co-Creation” sebe opisuje kao “standardno djelo za transformativno zajedničko stvaranje u politici, biznisu i društvu”. Da li je ovo knjiga za specijaliste ili stručnjake, kao što su sociolozi ili politikolozi, ili pišete za širu ciljnu grupu? 

Jascha Rohr: Pišem za sve koji su posvećeni, koji žele pokrenuti i promijeniti stvari i koji znaju da se to može učiniti bolje zajedno nego sami. Ovo je, nadam se, vrlo široka ciljna grupa koja uključuje stručnjake, ali je također namijenjena menadžerima, aktivistima, poduzetnicima, projekt menadžerima, lokalno posvećenim ljudima i mnogima drugima koji svojim radom žele dati pozitivan doprinos oblikovanju svijeta .

B.L.: Šta vam nedostaje ako ga niste pročitali?

J.R.: Knjiga je puna modela, metoda, teorije i prakse kako bismo mogli postati informisani akteri. Lično, najvredniji doprinos knjige vidim u tome što nudi novu ekološku paradigmu pomoću koje možemo mnogo bolje razumjeti i primijeniti procese razvoja, promjene i dizajna.

B.L.: Kažete da želite da „ponovno izmislite našu planetarnu civilizaciju“. To na prvu zvuči prilično izmišljeno. Zašto mislite da je ova reinvencija neophodna?

J.R.: Naravno da je to u početku provokacija. I u tom smislu ne postoji takva stvar kao što je homogena globalna civilizacija. Ali jedno je jasno: ako nastavimo globalno kao što smo radili, uništit ćemo naše živote, a time i ono što nazivamo civilizacijom. To znamo do detalja iz prošlosti čovečanstva. Ali onda bi se stvari uvijek mogle nastaviti negdje drugdje. Ako danas propadnemo kao globalna civilizacija, nema alternativne planete. Ovog puta moramo uspjeti da se iznova izmislimo prije nego što potpuno propadnemo. To je ono što ja zovem ponovnim izmišljanjem naše civilizacije.

B.L.: Ko si ti da kažeš da si sposoban za takvo konceptualno dostignuće?

J.R.: Moj posao je bio da pomažem malim i velikim grupama da se ponovo osmisle oko 25 godina - od sela do nacionalnog nivoa, dizajnirao sam i pratio procese učešća i dizajna. Moj posao je da strukturiram i održavam proces u kojem se ove grupe izmišljaju. Ja sam nešto poput dizajnerske babice. U tom smislu, ne bih se usudio da sam iznova osmišljavam našu civilizaciju. Ali osjećam se dobro pripremljenim da dizajniram, metodički podržavam i pratim velike međunarodne i globalne procese u koje oni koji su uključeni počinju da iznova izmišljaju „civilizaciju“.

B.L.: Zar ne postoji više od jedne civilizacije na planeti? Dakle, kada kažete "planetarna civilizacija", zvuči li kao da izjednačavate zapadnu, industrijsku civilizaciju sa planetarnom civilizacijom?

J.R.: Da, tačno, tako zvuči, svjestan sam toga, a naravno da nije tako. A ipak postoji nešto poput globalnog raznolikog društva, globalnih tržišta, globalne političke arene, globalnog medijskog pejzaža, globalnih diskursa, globalnih sukoba i globalnih procesa, na primjer u vezi s koronom ili klimatskim promjenama. Ovo vrlo heterogeno polje jednostavno nazivam globalnom civilizacijom da bi bilo jasno: ovo globalno polje u svojoj cjelini je više toksično nego korisno. Mora se transformisati u smislu globalne regeneracije.

B.L.: Napišete cijelu knjigu o metodama i alatima. Ne brine vas što je vaša ciljna grupa gladna sadržaja?

J.R.: To je srž stvari. Bilo je mnogo onih koji bi više voljeli jednostavnu knjigu recepata: rješenja koja su mogli kopirati. I upravo sam tu želio da ostanem iskren: moramo izaći iz ove logike prepisivanja, to je dio problema. Održiva rješenja uvijek se odnose na razumijevanje lokalnog konteksta i razvijanje rješenja prilagođenih njima. To je ono što sam naučio iz permakulture. Da bismo to uradili, moramo se obučiti i obrazovati. Za to su potrebne metode i alati. Kokreatori moraju da urade ostalo na licu mesta.

B.L.: Pišete: “Ako koristimo... alate stare civilizacije, može se pojaviti samo nova verzija stare civilizacije.” Ovo je logično. Ali kao dijete stare civilizacije, kako ćete pronaći oruđe nove civilizacije?

J.R.: To je moguće samo kroz procese transformacije. I ne koristim ovaj izraz olako, već sa svom njegovom dosljednošću i dubinom: svako ko je doživio kulturni šok i morao se prilagoditi novoj kulturi, tko je promijenio vjerski stav, ili je iznova započeo svoj profesionalni život ili ostavio je dugoročnu vezu za novu, poznaje tako drastične procese promjena. I sam sam imao svoje lične krize i sukobe u kojima sam više puta mogao lično da transformišem barem aspekte „stare civilizacije“. Moje osnivanje Permakulturne akademije, Instituta za participativni dizajn i Fondacije za kokreaciju baziralo se na upravo takvim kognitivnim procesima koji su tada našli svoj kreativni izraz u tim organizacijama. Ali naravno da sam i dalje uhapšen, vidim sebe kao osobu u tranziciji.

BL: Iako ne zatvarate oči pred nevoljom čovječanstva ("Ulozi su visoki, val je opasan, moguće i fatalan"), generalni stil vaše knjige je izuzetno pozitivan. Odakle vam optimizam?

J.R.: Optimizam je strategija preživljavanja. Bez njega ne bih imao snage da radim ono što radim. Odakle nam energija za tolike promjene i dizajn? Vjerujem da to možemo učiniti samo ako iz ovog zadatka crpimo snagu, radost, živost i punoću. Radim to sa narativima koji daju nadu. Ako manipulišem sobom ovim, rado ću to prihvatiti: radije bih imao pozitivno, samoispunjavajuće proročanstvo nego negativno!

B.L.: Knjiga je bila 1. tom. Šta možemo očekivati ​​od 2. toma?

 J.R.: U tomu 1 spakovali smo kutiju s alatima i pogledali kolaps i viziju. U tom 2 idemo u transformaciju, u pećinu čudovišta, da tako kažemo. Tri teme koje definišu biće: rezonancija, trauma i kriza. Teške stvari, ali i neverovatno uzbudljive! Trenutno istražujem šta u grupama može značiti smiriti i regulisati kolektivni nervni sistem i integrisati traumu. Vjerujem – još jedna gruba metafora – da se naša globalna civilizacija najbolje može opisati analogijom ovisnosti: ovisni smo o energiji i potrošnji. Uspjet ćemo u održivoj regeneraciji samo ako se skinemo s kuke. Ovo nije problem koji se može lako riješiti, već kolektivni psihološki problem. Ali moj način rada je generativan, uzbuđen sam da vidim šta će se desiti u daljem procesu pisanja.

-> na recenziju