heute

Danas je budućnost koja će nestati sutra. Svi muškarci svijeta to kažu jer im se toliko sviđa kad ih čujete i počastite. Ali ono što je između, život, brzo je zakopan pod ali u budućnosti-tada i onom-što-će-biti-kad-više ne budemo. U međuvremenu, sve ovo stvarno, zaboravit će se i osuđivati ​​dok ne bude prekasno.

Kažu da postoji novi poredak, između onoga što je, jebote, i o moj Bože / -los je mladost, jer drugačije ne može biti. Sav taj haos i patnja, to može biti samo mladost. Stalno mi govoriš, volim te / -i dodiruješ mi obraz, jer sve riječi koje izgovoriš nisu istinite. Ne govoriš svoju istinu, bojiš se smrti. Oh, kakav čudan koncept / -i vodiš svoj život. Misli i strahovi onih koji se usude razmišljati ignoriraju se i odbacuju. Ipak, oni nisu ti koji su bolesni. Ali to ne želite čuti, jer vjerujete samo u sebe i svaka riječ / oskudica sve su rečenice koje izgovaraju. Jer ni u jednoj od ovih rečenica nema ničega rečenog.

Ljudima su potrebne linije, pravila i smjer / - osim ako ne lutamo okolo. Veliki ljudi puno razgovaraju o bogatstvu i ekonomiji, o tome da ne rade ništa i da su vješti. Veliki ljudi nikad ne šute kada je novac u pitanju. Zavaraju svoja čula i to će trajati zauvijek i ovdje se ništa neće promijeniti. Jer ovisnost je bijeg od stvarnosti. A ovaj je zastrašujući, glasan i nervozan. S noćima punim grmljavine i danima punim vrućine / valova koji nas koštaju naše zemlje. Polarne kape se tope, a polarni medvjedi umiru, ledenjak nestaje, pa tako i mi. Jesmo li toliko glupi da vjerujemo da ništa od ovoga nije stvarno, nije stvarno. Realnost se, međutim, voli pokazati kad ljudi otvore oči i vide ono što se ne može previdjeti. Jer kad životinje uginu, a mora se dignu, tada imamo problem / -Život bez njega odavno nije prošao. Ali mi to ne želimo vidjeti. Jer muškarci svijeta samo žele čuti šta im se sviđa. "Uhvati ih za mačkicu" i oni rade što žele, jer žena svijeta mora ugoditi. I šta bi to trebalo biti, ovaj feminizam, zašto vam je potreban / svi imaju pravo biti. Neki u uredu, a žene u kuhinji. Što je loše u tome, žene to jednostavno moraju proći.

Ženo, šta je ovde zločin? Možda to što samo oni dovode vašu djecu i zalažu se za njihova prava / vabljenje, kaže da to nije primjereno. Ali mislio sam da živimo danas, a ne jučer, gdje je nestalo čovječanstvo? Na planeti punoj ljudi koji bi se trebali voljeti, zapravo nedostaje ljudi koji su još uvijek ljudi. Ali ovaj život je igračka / stvar u nekim rukama koja odlučuje tko danas smije jesti i što. Kakva užasna ideja znati da se pravo množi, a od juče ništa ne naučite. Ako ponovo sletimo u zemlju prije našeg vremena, nemojte se iznenaditi, jer nam je već dugo važno da ispravnost nije bitna. Tačno je velika riječ, ljudi je znaju analizirati i ta riječ nije stvar tumačenja / tumačenja, kada je riječ o tretiranju čovječanstva kao ljudi, a ne kao svinja. Jer ono što radimo sa našim životinjama, žao mi je i njih i nas. Ako se tamo trznu na podu i želim svoj odrezak danas, za 8 €, pazite jer moje zdravlje i zdravlje životinja mi više ne vrijede. Šta da radim, da jedem povrće? Gdje smo ovdje, u zemlji prije našeg vremena? Pazite, tu idemo, zato jedite ono što vam majka priroda dragovoljno daje i sutra se nećemo više žaliti bilo da jedemo, bolujemo, trpimo svinje ili se kontaminirani kupus / kupus uzdiže do neba od kojeg puši dim teško nam je disati. Ali nema veze, živiš samo jednom, to nas neće ubiti, a iza nas poplava.

Ali šta je s onima koji ne mogu pomoći kako živimo? Oni za kojima vičete riječ N i čiju kulturu pokušavate oponašati? Šta je s onima od kojih u životu uzimamo sve? Što je s onima koji nas mrze jer podižemo cijele uličice i statue u čast njihovog progona i ubijanja i uznemirivanja / - oni su već odavno umrli, ali zašto bismo trebali čekati sutra da se sruše jučer i danas počnu ispočetka? Zašto se svi ljudi moraju nadati i moliti i bojati se da će sutra moći i dalje živjeti i voljeti? Šta nam daje pravo da biramo koga ćemo ubiti, a koga ne?

Jer život nije sačinjen samo od crno-bijelog, dobrog i lošeg, lažnog i stvarnog. U životu ne postoji samo sunce već su i kiša / lukovi znak za život, a ne protiv vašeg. To što ne plešete pod dugom ne znači da drugi ispod nje ne vide kotlić pun zlata. Život je živopisan i glasan, a ljepotu možete pronaći i u mraku.

Danas je budućnost koja će nestati sutra. Svi muškarci svijeta to kažu jer im se toliko sviđa kad ih čujete i počastite. Ali dragi muškarci i žene svijeta, što kažete ako odete sa strane i vidite šta ste ovdje uradili? Jer danas je prošlo vrlo brzo i zaista ne želim strahovati za svoj život u zemlji prije našeg vremena.

- Julia Gaiswinkler