Planetarna proslava dizajna?

Intervju s autorom nedavno objavljene knjige “Veliko sustvaranje”

Bobby Langer: Jascha, vaša nedavno objavljena knjiga “The Great Co-Creation” sebe opisuje kao “standardno djelo za transformativno su-kreiranje u politici, poslovanju i društvu”. Je li ovo knjiga za stručnjake ili stručnjake, poput sociologa ili politologa, ili pišete za širu ciljnu skupinu? 

Jascha Rohr: Pišem za sve koji su predani, koji se žele pokrenuti i promijeniti stvari i koji znaju da se to može učiniti bolje zajedno nego sami. Ovo je, nadam se, vrlo široka ciljna skupina koja uključuje stručnjake, ali je također usmjerena na menadžere, aktiviste, poduzetnike, voditelje projekata, lokalno angažirane ljude i mnoge druge koji svojim radom žele dati pozitivan doprinos oblikovanju svijeta .

B.L.: Što vam nedostaje ako je niste pročitali?

J.R.: Knjiga je puna modela, metoda, teorije i prakse kako bismo mogli postati informirani akteri. Osobno, najvrjedniji doprinos knjige vidim u tome što nudi novu ekološku paradigmu s kojom možemo puno bolje razumjeti i primijeniti procese razvoja, promjena i dizajna.

B.L.: Kažete da se bavite "ponovnim izumom naše planetarne civilizacije". To na prvu zvuči prilično nategnuto. Zašto mislite da je ova reinvencija neophodna?

J.R.: Naravno da je to u početku provokacija. I u tom smislu ne postoji nešto poput homogene globalne civilizacije. Ali jedno je jasno: nastavimo li globalno kao što smo radili, uništit ćemo sredstva za život, a time i ono što nazivamo civilizacijom. To znamo do detalja iz prošlosti čovječanstva. Ali onda bi se stvari uvijek mogle nastaviti negdje drugdje. Ako danas propadnemo kao globalna civilizacija, nema alternativnog planeta. Ovog puta moramo uspjeti u ponovnom pronalaženju sebe prije nego što potpuno propadnemo. To je ono što ja nazivam ponovnim pronalaskom naše civilizacije.

B.L.: Tko ste vi da kažete da ste sposobni za takvo konceptualno postignuće?

J.R.: Moj je posao pomagati malim i velikim grupama da se ponovno osmisle oko 25 godina - od sela do nacionalne razine, dizajnirao sam i pratio procese sudjelovanja i dizajna. Moj posao je strukturirati i održavati proces u kojem te grupe izmišljaju same sebe. Ja sam nešto poput dizajnerske babice. U tom smislu, ne bih se usudio sam ponovno izmisliti našu civilizaciju. Ali osjećam se dobro pripremljenim za osmišljavanje, metodičnu potporu i praćenje velikih međunarodnih i globalnih procesa u kojima oni koji su uključeni počinju ponovno izmišljati "civilizaciju".

B.L.: Ne postoji li više od jedne civilizacije na planeti? Dakle, kada kažete "planetarna civilizacija", zvuči li kao da izjednačavate zapadnu, industrijsku civilizaciju s planetarnom civilizacijom?

J.R.: Da, točno, tako zvuči, svjestan sam toga, a naravno da nije tako. A ipak postoji nešto poput globalnog raznolikog društva, globalnih tržišta, globalne političke arene, globalnog medijskog krajolika, globalnih diskursa, globalnih sukoba i globalnih procesa, na primjer u vezi s koronom ili klimatskim promjenama. Ovo vrlo heterogeno polje jednostavno nazivam globalnom civilizacijom kako bih pojasnio: ovo globalno polje u cijelosti je više toksično nego korisno. Mora se transformirati u smislu globalne regeneracije.

B.L.: Napisali ste cijelu knjigu o metodama i alatima. Ne brine li vas što je vaša ciljna skupina gladna sadržaja?

J.R.: To je srž stvari. Bilo je mnogo onih koji bi više voljeli jednostavnu knjigu recepata: rješenja koja mogu kopirati. I upravo sam tu želio ostati iskren: moramo izaći iz ove logike recepta, to je dio problema. Održiva rješenja uvijek se odnose na razumijevanje lokalnih konteksta i razvijanje njima prilagođenih rješenja. To je ono što sam naučio od permakulture. Da bismo to učinili, moramo se obučavati i educirati. To zahtijeva metode i alate. Sukreatori moraju učiniti ostalo na licu mjesta.

B.L.: Vi pišete: "Ako koristimo... alate stare civilizacije, može se pojaviti samo nova verzija stare civilizacije.” To je logično. Ali kao dijete stare civilizacije, kako ćete pronaći alate nove civilizacije?

J.R.: To je moguće samo kroz procese transformacije. I ne koristim ovaj izraz olako, već sa svom njegovom dosljednošću i dubinom: svatko tko je doživio kulturološki šok i morao se prilagoditi novoj kulturi, tko je promijenio vjerski stav, ili tko je iznova započeo svoj profesionalni život ili napustio je dugogodišnju vezu zbog nove, poznaje tako drastične procese promjena. I sam sam imao svoje osobne krize i sukobe u kojima sam više puta mogao osobno preobraziti barem aspekte "stare civilizacije". Moje osnivanje Permakulturne akademije, Instituta za participativni dizajn i Zaklade Cocreation bilo je utemeljeno na upravo takvim kognitivnim procesima koji su potom našli svoj kreativni izraz u tim organizacijama. Ali naravno da sam još uvijek uhićen, vidim sebe kao osobu u tranziciji.

BL: Iako ne zatvarate oči pred stradanjem čovječanstva ("Ulozi su visoki, val je opasan, možda i fatalan"), općenito značenje vaše knjige izrazito je pozitivno. Odakle crpite optimizam?

J.R.: Optimizam je strategija preživljavanja. Bez njega ne bih imao snage raditi ovo što radim. Odakle nam energija za toliko promjena i dizajna? Vjerujem da to možemo samo ako iz ove zadaće crpimo snagu, radost, živost i puninu. Činim to s pričama koje daju nadu. Ako ovime manipuliram sobom, rado to prihvaćam: radije bih imao pozitivno, samoispunjavajuće proročanstvo nego negativno!

B.L.: Knjiga je bila 1. svezak. Što možemo očekivati ​​od 2. sveska?

 J.R.: U 1. svesku spakirali smo kutiju s alatom i pogledali kolaps i viziju. U svesku 2 idemo u transformaciju, u špilju čudovišta, da tako kažem. Tri definirajuće teme bit će: rezonancija, trauma i kriza. Teške stvari, ali i nevjerojatno uzbudljive! Trenutno puno istražujem što u grupama može značiti smirivanje i reguliranje kolektivnog živčanog sustava i integracija traume. Vjerujem – još jedna sirova metafora – da se naša globalna civilizacija najbolje opisuje analogijom ovisnosti: ovisni smo o energiji i potrošnji. U održivoj regeneraciji uspjet ćemo samo ako se oslobodimo kuke. To nije problem koji se može lako riješiti, već kolektivni psihološki problem. Ali moj način rada je generativan; veselim se vidjeti što će se dogoditi u daljnjem procesu pisanja.

-> za pregled