Sebastian Bonelli 1AHBTH 13.10.2020

                                                                       "Bolja budućnost"

                                                                    Predmet: Dobrobit životinja

                                                       "Ja, panda"

Probudim se, pogledam ruke i po bojama krzna vidim da sam panda. Polako, umornih očiju, ustajem i gledam okolinu oko sebe. Pri pogledu na to, otupim od šoka. Jer svuda uokolo vidim samo trulo i očišćeno drveće. Miris mojih voljenih stabala eukaliptusa nestao je sa površine zemlje. Više ne čujem divnu pticu ptica i strujanje vode. Svi zvukovi koje stvaraju insekti i sve ostale životinje više se ne mogu čuti nadaleko. Skoro počinjem plakati jer samo razmišljam ko je odgovoran za sve ovo, a ko može učiniti nešto tako strašno.

Potpuno neočekivano, odnekud čujem slabu buku. To je režanje trbuha jer sam gladan. I dalje plačući polako idem tražiti hranu, jer znam da moram jesti veći dio dana da bih se zasitio. Idem već neko vrijeme i još uvijek nisam pronašao niti jedno stablo eukaliptusa. Ali odjednom čujem slabu riku. Očajnički pokušavam prepoznati odakle dolazi tutnjava i tamo je vidim, to je mala panda ispod velikog trulog drveta. Pretrčim do njega i kažem mu da želim da mu pomognem i da se smiri. Dok se on smiruje, ja uspijevam prevrnuti veliko trulo drvo na bok. Mala panda mi se zahvaljuje, ali nažalost kaže mi i da je izgubio porodicu. Nije znao kako, jer mu je majka rekla da se sakrije iza grma. Tada je začuo vrlo glasnu, neprirodnu buku i vidio kako se drvo srušilo na njega. Nažalost, više se ne može sjetiti. Odlučim pitati malu pandu želi li poći sa mnom. Mala panda je na moje pitanje potvrdno odgovorila sa suzama radosnicama.

Pa idem tražiti hranu s malom pandom. Ali odjednom čujemo zvuk koji postaje sve glasniji. Kad buka prestane, čudna limena kutija stoji ispred nas. Četiri figure izlaze iz ove kutije na dvije noge. Primjećujete da smo ja i mala panda vrlo izgladnjeli i slabi. Potpuno neočekivano i brzim pokretima držite mene i njega

mala panda tri figure na zemlji. Dok se pokušavamo osloboditi, četvrta figura vadi oštru metalnu iglu iz kofera. Tada se četvrta figura približava maloj pandi i zabija iglu u njegovu kožu. Panda se polako smiruje, zatvara oči i više ih ne otvara. Kad shvatim da mala panda više nije živa, dolazi mi četvrta figura i prije nego što mi zabode iglu u kožu, probudim se u šoku. Sve je to bila samo noćna mora.

Shvaćam da sam sada opet svoj, dječak koji živi u 2087. godini. Tako ustajem iz kreveta i odlazim u trpezariju da doručkujem. Tada vidim oca i kažem mu o košmaru. Tada moj otac kaže da je to zaista bio užasan san i sa sjetom naglašava da je zaista šteta što su pande izumrle. Odgovorim da je sramota da čovječanstvo ne prepozna na vrijeme da se prema prirodi i životinjama mora postupati i štititi s poštovanjem.

                                                                                                                              587 riječi

Post je kreirala Opcijska zajednica. Pridružite se i objavite svoju poruku!

O DOPRINOSU OPCIJSKOJ AUSTRIJI


Ostavite komentar