Plava papiga ara

U početku bi ovaj tekst trebao biti samo školski zadatak, ali nakon razmišljanja o čemu bih napisao, pao mi je na pamet nedavno objavljeni post na Instagramu. Sadržaj posta bio je o plavoj papigi ara. Kratki tekst, ali poruka koja je prenesena nije bila bez značenja.

Posljednja kritično ugrožena papiga plave ara je umrla. Za mnoge je to možda samo još jedna vrsta koja je izumrla. Međutim, ovu pticu ne povezujem samo s tugom što imam drugu životinjsku vrstu manje, već i sjećanjem na djetinjstvo koje sam podijelio s ovom pticom. Ova mala ptica dobila je čast glumiti glavnog junaka u animiranom filmu iz 2011. godine. "Rio" je bilo ime filma. Mnogi od nove generacije više se neće sjećati ovog filma ili ga možda uopće nisu gledali, ali oni koji se još mogu sjetiti shvatit će kako se osjećam. Tako se malo razmišljanja o školskom zadatku pretvorilo u ozbiljnu misao o životinjskom svijetu.

Plava papiga ara neće biti zadnja vrsta koja je izumrla. Mnogo drugih životinjskih vrsta u sličnoj je situaciji kao i papagaj plava ara prije 10 godina. Pitanje je vremena kada će poznatije životinjske vrste umrijeti i svijet ponovno šokirati. Međutim, osjetit će se tek kad bude prekasno, kao što je to učinila naša ptičica. Tužna je stvar što smo čak i u moderno doba otkrili samo djelić životinjskog svijeta. A kamoli koliko ih je još izbrisala naša ruka. Životinjski svijet oceana sam je uglavnom neistražen, a istodobno nanosimo ogromnu štetu. Osim plastike, ocean je zagađen i ostalim smećem, uljima, otrovnim kemikalijama ili čak radioaktivnim tvarima. Mi ljudi imamo snažan utjecaj na svoj životinjski svijet, jer ne samo neizravno krčenjem staništa, zagađenjem oceana, već i izravni utjecaji, poput lova na "trofeje" i luksuznih životinjskih dobara, tome daju velik doprinos.

U cijeloj stvari ne mislim samo na svoju generaciju, jer će i dalje imati nejasna sjećanja na neke stvari, već i na sljedeću generaciju: Što će se sjećati ova generacija - generacija nakon moje djece? Jer neke će ih životinje naći samo u starim, prašnjavim školskim knjigama, a u novim više neće postojati. Baš kao što nam naša plava papiga ara polako vijori iz sjećanja.