Šta Korona čini našoj psihi

Korona i psiha - „Mehanički pogled“ je mesto gde se ostvaruju najveći napredak u medicini, gde se ulažu i gde se slave veliki uspesi. Korona pokazuje: Premalo pažnje posvećujemo svom mentalnom zdravlju здравље.

Potreba da se društveno i individualno nosimo sa svojom psihom nikako nije postala stvar koja se podrazumeva. Napredak u ovoj oblasti je minimalan u poređenju. Цовид-19 ponovo je ovu temu izneo u prvi plan i može se shvatiti kao podsticaj. Zadatak: Pogledaj gde se čini da ima više pitanja nego odgovora, jer jedva da postoji merljivost „objektivno“. Važno pitanje je, na primer: koliko su zaista nova saznanja o psihi i pandemiji? Jasno je da su deca izložena drugačijim stresovima od odraslih, muškarci drugačiji od žena. Medijski izveštaji i studije slučaja pokazuju koliko je često šokantna stvarnost koja stoji iza navedenih brojeva. Kao što je značajan porast nasilja u porodici kao posledica pandemije.

Lica mentalnog stresa

Ono što se ne menja jeste da je ovde najviše pogođen svako ko je ranije bio deo ugrožene grupe. Ovo se posebno odnosi na ljude koji su već morali da se nose sa psihološkim stresom pre pandemije – a to je mnogo više nego što mi generalno želimo da prihvatimo.

Mentalni problemi imaju poznata lica, a Covid-19 to ne menja. Ono što je zapravo drugačije je njihov koncentrisani izgled kao rezultat vanrednih okolnosti. Njihova imena su, na primer, stres, strahovi, poremećaji spavanja i ishrane, zloupotreba supstanci, sagorevanje, depresija, PTSP. Pre svega, pandemija znači jedno: svi smo istovremeno izloženi velikim pritiscima i ograničenjima uslova života. U kojoj meri neophodne adaptacije negativno utiču na naše mentalno zdravlje zavisi od mnogih faktora.

Korona i psiha: dijagnoze mentalnih poremećaja nakon COVID-19 u poređenju sa gripom, kohortna studija sa podacima od 69 miliona ljudi od kojih je 62.354 imalo dijagnozu COVID-19. Izvor: Lancet Psychiatry 2021
Korona i psiha: Faktori rizika i zaštitni faktori za psihološki stres tokom pandemije COVID-19, prikupljanje rezultata iz sistematskih pregleda.
Izvor: Springer Medizin Verlag, Psihoterapeut 2021

Zaštita mentalnog zdravlja

Rezultati studije situacije oko Covid-19 u velikoj meri se poklapaju sa opštim znanjem o mentalnim zaštitnim faktorima. Iako biološki i genetski preduslovi svakako igraju ulogu, postoji sve veći konsenzus da je naše okruženje još odlučujući faktor u tome koliko su ljudi ozbiljno pogođeni mentalnim oštećenjima u stresnim situacijama.

Najvažnija osnova za kasniju robusnost psihe su oni otisci koji se dešavaju u kontekstu naših najranijih veza. Oblast istraživanja koja ima najviše znanja o ovim temama su nedavna istraživanja traume – posebno vezanosti i traume u razvoju. Jer: život „bez traume“ je nemoguć. Ali je velika razlika koji su resursi dostupni za suočavanje sa traumom. Obrađene traume ne izazivaju takozvane poremećaje povezane sa traumom.

Povezanost centralnog faktora zaštite

Ako pogledate pozadinu psiholoških fenomena kao što su depresija i ko, u skoro svim biografijama ćete bolje pogledati jednu stvar iznad svega: ne možete priznati da je patnja uopšte nastala - i da mi ljudi nismo stvoreni da se nosimo sa svime što treba da završim.

Razlozi za to se obično nalaze u prvim vezama našeg života i suštinski su povezani sa nastalim razvojem autonomnog nervnog sistema. Da li nam je bilo dozvoljeno da naučimo da je u redu imati potrebe i želje? Da je u redu da treba pomoć? Da je u redu praviti greške? Da sam dobro takav kakav jesam
Ako su ova najranija iskustva, često nedostupna našem pamćenju, pozitivna – kao embrion i novorođenče – to se, između ostalog, pokazuje u sposobnosti uspostavljanja stabilnih odnosa – i u razvoju otpornosti. Ovo dvoje su najosnovniji zaštitni faktori kada je u pitanju naše mentalno zdravlje.

Neka bude dostojan salona

Ako su u pozadini neoptimalni uslovi, potrebna je pre svega sposobnost da se zatraži pomoć – a za to je potrebno društvo koje to ne samo dozvoljava, već i promoviše. Najvažniji korak u ovom pravcu je da se tema mentalnog zdravlja oslobodi isključive odgovornosti pojedinca i da se razvije klima u kojoj se o tome može razgovarati. Klima u kojoj se može reći da je ponekad takav život zaista težak. Klima u kojoj se patnja pojedinca ne pripisuje samo njoj, njemu samom.
Jer izlečenje počinje u društvu. Lečenje počinje kada smo u stanju da brinemo i okrećemo se jedni drugima. Ako su kohezija i iskreni interes za patnju mogući, ona je već napola prevaziđena.

Фото / видео: схуттерстоцк.

Сцхреибе еинен Комментар