Ekonomisti Kemfert, Stagl: Može se i bez ruske nafte i plina

autora Martina Auera

"Europa može osigurati opskrbu energijom čak i bez ruskih zaliha energije", objasnio je Profesorica Claudia Kemfert, voditelj Odjela za energiju, promet i okoliš na njemačkom institutu za ekonomska istraživanja na konferenciji za novinare u četvrtak. “To se može postići trijadom: diversifikacija uvoza, ušteda energije i prisilno širenje obnovljivih izvora energije. Trenutna kriza mora biti početni signal za ubrzani Green Deal prema više obnovljivih izvora energije.”

ekonomista Profesorica Sigrid Stagl, voditelj Centra kompetencija za transformaciju održivosti i odgovornost (STaR) na WU Beču, potvrdio je: “Ubrzana energetska tranzicija zajednički je napor koji će se dugoročno pokazati ekonomski korisnim. Prelazak na obnovljive izvore energije ekonomski se isplati”

Rat u Ukrajini pokazuje koliko je energetska tranzicija hitna

Konferenciju za novinare organizirali su Scientists for Future Austria i Diskurs-Das Wissenschaftsnetzwerk. Dok je ruska invazija na Ukrajinu razotkrila našu ovisnost o fosilnim gorivima i ranjivost na njih, odavno postoji potreba za pravom energetskom tranzicijom. Zaštita klime zahtijeva ne samo izlazak iz ruske nafte i plina, već i oproštaj od nafte i plina. I to što je brže moguće.

Potrebno je izraditi planove sigurnosti opskrbe

Kemfert, koji je također profesor energetske ekonomije na Sveučilištu Leuphana u Lüneburgu i uključen je u Scientists for Future, nastavlja: „S obzirom da se trenutno pregovara o embargu na ugljen i embargu na naftu, Europska unija povećava pritisak na Rusiju. Međutim, budući da su i isporuke ruskog prirodnog plina ugrožene, moraju se izraditi planovi za sigurnost opskrbe. Također zato što bi Rusija u svakom trenutku mogla smanjiti opskrbu.

Postupno ukidanje ugljena i postupno ukidanje nuklearne energije ostaje ostvarivo

Kada je riječ o električnoj energiji, Njemačka pokazuje da je u nadolazećoj 2023. godini sigurna opskrba električnom energijom moguća i bez isporuka ruske energije. Gašenje posljednje tri nuklearne elektrane može se i treba dogoditi kako je planirano u prosincu 2022., a cilj koalicijskog sporazuma o ranom postupnom ukidanju ugljena do 2030. također ostaje ostvariv.

Izađe do 2030.: elektrana na ugljen Scholven
Foto: Sebastian Schlueter preko Wikimedia, CC BY-SA

Postoji potencijal za uštedu prirodnog plina

U slučaju prirodnog plina (koji osim proizvodnje električne energije ima i mnoga druga područja primjene), isporuke iz drugih zemalja izvoznica prirodnog plina, na pr. B. Holland, nadoknaditi dio ruskog izvoza. Infrastruktura cjevovoda i skladišta može se učinkovitije koristiti. Na strani potražnje postoji potencijal kratkoročne štednje od 19 do 26 posto. Srednjoročno, nužan je pomak ka opskrbi toplinom iz obnovljivih izvora i većoj energetskoj učinkovitosti. Ako se potencijalne uštede maksimalno iskoriste i istovremeno se isporuke iz drugih zemalja opskrbljivača prirodnim plinom prošire koliko god je to tehnički moguće, njemačka opskrba prirodnim plinom osigurana je i bez ruskog uvoza u tekućoj godini i u nadolazećoj zimi 2022/23.

Učinkovitije upravljajte infrastrukturom i prilagodite potražnju

Za cijelu Europsku uniju opskrba prirodnim plinom do sada se u velikoj mjeri oslanjala na isporuke iz Rusije. Ta je ovisnost bila osobito visoka u Njemačkoj, Italiji, Austriji i većini zemalja istočne i srednje Europe. Međutim, prirodni plin ne igra jednako važnu ulogu u svim tim gospodarstvima. Modelski izračuni pokazuju da Europska unija može nadoknaditi veliki dio u slučaju potpunog nestanka isporuke ruskog prirodnog plina. Kratkoročno gledano, fokus je na učinkovitom upravljanju postojećom infrastrukturom, diversifikaciji ugovora o nabavi i mjerama za prilagodbu potražnje. Fiksni LNG terminali bili bi kontraproduktivni jer bi stvorili zaključavanje. Plutajući terminali, s druge strane, mogu biti od pomoći.

Također je važno osigurati socijalnu ravnotežu. Ograničavanje cijena plina bilo bi kontraproduktivno jer ne bi smanjilo potrošnju energije. Umjesto toga, mora postojati povećanje prihoda za osobe s niskim primanjima koje nadoknađuje povećane troškove.

Ubrzati širenje obnovljivih izvora energije

Srednjoročno, širenje obnovljivih izvora energije trebalo bi se ubrzati u kontekstu Zelenog dogovora EU-a, uključujući pravodobno ukidanje uporabe fosilnog prirodnog plina, što bi dodatno ojačalo europsku energetsku sigurnost.

Stagl: Austrija se predugo odmarala

Prof. Sigrid Stagl, koja je također članica stručnog odbora Znanstvenika za buduću Austriju, nastavlja s kritikama da Austrija predugo čeka:

“Austrija je predugo počivala na visokom udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije i učinila premalo da (1) dodatno poveća udio obnovljivih izvora u električnoj energiji i (2) da se riješi fosilnih izvora energije za grijanje i mobilnost. Da bi ekonomski troškovi bili niski, trebalo je planirati unaprijed, na vrijeme najaviti mjere i provoditi ih prema dogovorenom dugoročnom planu. Umjesto toga, austrijski su donositelji odluka iznova i iznova gurali velike poluge unatrag u nadi da će se kasnije vlade i buduće generacije uhvatiti u koštac s njima. Pravovremeno bi dugoročno planiranje smanjilo ekonomske troškove, budući da su i industrija i privatnici mogli pravovremeno planirati promjene. Dugo odbijanje da učinimo pravu stvar dovelo nas je u trenutnu dilemu.

Nedostaju brojevi

Trenutno ne postoje javno dostupne studije ili brojke koje bi omogućile preciznu procjenu koliko brzo i po kojoj cijeni Austrija bi mogla izaći iz ruske nafte i plina. Stoga su točne, utemeljene izjave nemoguće, što naravno ostavlja mnogo prostora za nagađanja.

Učinkovitije iskoristite postojeću energiju

Ono što je sigurno je da je izlazak iz fosilnih izvora energije nužan iu Austriji radi zaštite klime i trenutno je hitno potreban u solidarnosti. Potrebna je sveobuhvatna mobilizacija. Panika nije potrebna, ali uvjeravanje je štetno. Nažalost, proizvodni kapaciteti i sustavi grijanja ne mogu se mijenjati iz dana u dan. Cjelovite mjere energetske učinkovitosti u tvrtkama, toplinska izolacija zgrada i promjene ponašanja imaju kratkoročni učinak i imaju značajan potencijal smanjenja. Međutim, ostaje preostala potražnja koja mora doći iz drugih izvora u kratkom roku kako bi u bliskoj budućnosti postala neovisna o ruskim zalihama energije. U svakom slučaju nužna je sveobuhvatna mobilizacija.

Ograničenja brzine i smanjenja individualnog prometa štede ulje

Zamjena nafte puno je lakša u Austriji nego u Njemačkoj. Do sada smo samo dobrih 7% naše potrošnje dobivali iz Rusije. Infrastruktura ne predstavlja poseban izazov ni kada je u pitanju nafta i omogućuje brzu zamjenu iz drugih izvora.Iz razloga zaštite klime, prije svega treba iskoristiti potencijal za uštede (npr. ograničenja brzine, mjere za smanjenje privatnog prijevoza). Prema ministru energetike Gewessleru, Austrija je u ožujku prestala kupovati rusku naftu.

Slika sa Felix Mueller na Pixabay 

Ulaganja u infrastrukturu tekućeg plina još dulje bi nas vezala uz fosilnu energiju

Situacija s plinom je puno složenija, što zahtijeva diferenciran pogled na različita područja korištenja plina u Austriji. Osim grijanja prostora, područja primjene uključuju kuhanje, industrijske procese i proizvodnju električne energije. Ovdje se plin može lako i brzo zamijeniti na različite načine.

Skupi tekući plin također se često dovodi u igru ​​kao privremeno rješenje za zamjenu ruskog prirodnog plina. Međutim, za to je potrebna nova fosilna infrastruktura (terminali za ukapljeni plin) izvan Austrije. Međutim, takva zamjena ne bi samo povisila cijene energenata, što može posebno pogoditi siromašnija kućanstva i predstavljati izazove za konkurentnost austrijske industrije, nego se također treba bojati da će ulaganja u ovo područje odgoditi energetsku tranziciju. Stoga je važno ne graditi nikakvu novu infrastrukturu za plin i naftu, ako je moguće, kako bi se spriječile nove ovisnosti o fosilnim putovima.

Najbolja mjera je ušteda energije

Međutim, industrija posebno brzo zamjenjuje skupa privremena rješenja poput tekućeg plina. Sva kašnjenja u smanjenju emisija uzrokovana postupnim ukidanjem ruske nafte i plina trebala bi se stoga nadoknaditi ubrzanim prelaskom na obnovljive izvore energije. Najbolja mjera je i ostaje ušteda energije.

Zelena struja za industriju, mobilnost, kuhanje i grijanje

Srednjoročno gledano, 100 posto napajanja dolazit će iz obnovljivih izvora energije. Istodobno se industrijska proizvodnja, mobilnost, kuhanje i grijanje prebacuju na tehnologije temeljene na električnoj energiji. Ekonomski, ova je promjena poželjna desetljećima. Obnovljive tehnologije sada su toliko jeftine da su i ekonomski poželjnije. Potrebno je više istraživanja, kao što je kako se solarna energija može pohraniti ne samo u baterijama i vodiku. Istodobno, potrebne su nam društvene strukture i ekonomski poticaji koji održivo djelovanje čine lakim i privlačnim. Potrebno je brzo smanjenje ukupne potrošnje energije za 25 posto i smanjenje potrošnje plina također za 25 posto. To mora biti moguće oko 2027. ili, uz velike napore, do 2025. godine. Također je nužna ofenziva obuke kako bi se povećao broj kompetentnih tehničara.

Također morate komunicirati kamo ide put: nakon faze velikih napora, imali bismo niske cijene električne energije, dodana vrijednost bi ostala u zemlji i bili bismo manje ovisni.

Naslovna fotografija: px ovdje CC 0