Pravo za životinje

Pravo za životinje? Nakon državnih izbora u Donjoj Austriji, FPÖ Donja Austrija je na sastanku svog kluba odredila prioritete: sigurnost, zdravlje, dobrobit životinja, Jedan od dnevnih planova novog FPÖ Landrata Gottfried Waldhäusl sada je dobrobit životinja. Dva dana nakon povlačenja, državno vijeće je u priopćenju za javnost zatražilo: "vidra kuga mora biti održiva." Povod je bila najava ÖVP-ovog županijskog vijeća Stephana Pernkopfa, odlukom da se dozvoli privremeno uklanjanje (tj. Ubojstvo) 40-a zaštićenog Fischotterna, što prema mišljenju njegovih kolega iz FPÖ-a ne ide dovoljno daleko. Za zaštitu vidre je "pogrešno shvaćena ljubav prema životinjama".

Sredinom aprila 2018 se pojavio kod Gottfrieda Waldhäusla na lovački dan u Zwettlu. Državni lovac Josef Pröll (nekada ÖVP-ov ministar) rekao je da je tamo rekao: "Vuk nije izgubio ništa u kulturnom krajoliku kao u Srednjoj Europi", Waldhäusl je trebao dodati: "Zašto je dobrobit životinja samo za vuka?".
Dva primjera ambivalentnosti onoga što se u politici i društvu naziva dobrobit životinja.

Istorijska nepravda

Neretko se to odnosi prvenstveno na mačke i pse. Često se zaustavlja tamo gdje je riječ o ekonomskim interesima, (pretpostavljenoj ili stvarnoj) konkurenciji divljih životinja ili uživanju lovaca i ribolovaca. Od Pitagore do Galileo Galilei, René Descartes, Jean Jacques Rousseau, Immanuel Kant i Arthur Schopenhauer, u ljudskoj su povijesti uvijek razmišljanja o tome da se s životinjama ne smije postupati okrutno, da su ljudi dio prirode i samo putem jezika i razuma razlikovao od životinja.

Dobrobit životinja znači omogućavanje životinjama da žive životom koji je primjeren njihovim vrstama i koji im ne prouzrokuje patnje, nepotreban strah ili trajnu štetu. S industrijalizacijom i mehanizacijom poljoprivrede i stoke, eksploatacija životinja neizmjerno je porasla. Već u 19-u. Tierschutzbewegungen se stoga pojavila u 19. stoljeću. 1822 je prvi zakon o zaštiti životinja u Engleskoj.

Ipak, od sredine 20-a. U dvadesetom stoljeću životinje su uzgajane na sve više i više razine mesa, mlijeka i jaja, zatrpane u skučen prostor, klane u tvornicama za klanje, upucane u svemir i mučene radi ispitivanja kozmetike i kemikalija, a ponekad i potpuno beskorisnih eksperimenata.

Uspesi aktivista za prava životinja

Međutim, posljednjih decenija došlo je do određenog napretka u dobrobiti životinja: naučnici koji se ponašaju poput Konrada Lorenza sa svojim sivim guskama, Jane Goodall sa svojim šimpanzama, britanska istraživačica pilića Christine Nicol i mnogi drugi iznenadili su nas inteligencijom i ponašanjem životinja i promijenili naš stav. Nicolini nalazi o potrebama kokoši u 1980-ovim godinama, primjerice, protuzakonito su zabranili da se eutanazijske baterije u EU-u zabrane od 2012-a uz samo više "dizajniranih kaveza" s više prostora. To još uvijek nije tačno za vrstu.

Za ostale stoke bilo je i poboljšanja u održavanju propisa ili za izbjegavanje bolova u EU i Austriji. Na primjer, s obzirom da se 2012-om stoka više ne smije trajno privezati, ili se svinje od listopada mogu ogrnuti samo repom 2017 prema potrebi i pod lijekom boli.
Radom organizacija za zaštitu životinja i aktivista, javnost je postala upoznata s uvjetima u uzgoju krzna, uvjetima klaonica, ubijanjem muških pilića na farmama kokoši ili okrutnosti zamki s divljim životinjama. Dijelom su bila zakonska poboljšanja, dobrovoljne promjene (poput zajedničkog uzgoja kokoši i pijetlova u Tonijevim slobodnim jajima) ili socijalni ostrakizam kao u krznu. Međutim, stoka se i dalje transportira širom Europe, kritizirala je udrugu protiv tvornica životinja, koja je nedavno slijedila primjer dviju teladi iz Vorarlberga.

Belgijsko-američki aktivist za prava životinja Henry Spira uspio je u 1970-ovim godinama, sa velikom upornošću da skrene pažnju na agoniju zečeva, koja na „Draize test„Koncentrirani sastojci kozmetike pali su u oči. 1980 je zbog toga izašao na masovne proteste protiv kozmetičke kompanije Revlon. Pod tim pritiskom konačno su razvijeni istraživački programi za razvoj metoda kozmetičkog ispitivanja bez eksperimenata na životinjama.

Henry Spira naišao je na pitanja prava životinja objavljivanjem predavača sa Sveučilišta Oxford i australijskog filozofa Petera Singera ("Animal Liberation" 1975). Aktivisti za prava životinja ne idu dovoljno daleko. Ne bismo trebali samo poštedjeti životinje nepotrebne patnje i držati ih humano, već im pružiti i osnovna ljudska prava, baš kao što ih imaju i ljudi.

Od stvari do životinjskog prava

U rimskom pravu se životinje smatraju stvarima - za razliku od osobe koja je osoba. Švicarska je jedina zemlja na svijetu koja u ustavu prepoznaje dostojanstvo. Od izmjene i dopune Građanskog zakona iz oktobra 2002-a životinje više nisu stvari. Od 2007-a do 2010-a, kanton Zurich čak je imao i jedinstvenu svjetsku kancelariju advokata za životinje na sudu koju je obavljao odvjetnik Antoine Goetschel. Zbog glasanja u cijeloj Švicarskoj ova je služba opet ukinuta.

U Holandiji 2006 je prvi put u parlament doveo novu "Stranku za životinje" (Partij voor de Dieren), a sada postoje takve stranke i u drugim zemljama. U SAD-u odvjetnik Steven Wise iz Projekta nečovječnih prava radi na tome da se čimpanze prepoznaju kao pojedinci i dobiju pravo na "habeas corpus". U Buenos Airesu, 2014 je već uspeo za ženku orangutana.

Ali gdje ćemo povući crtu? Da li čimpanza ima više prava od piletine i to ima više prava od zemljane gliste? I zašto to opravdavamo? Mnogi se filozofi brinu zbog ovih pitanja. "Abolitionisti", poput američkog profesora prava i autora Garyja Francionea, odbacuju "dobrobit životinja". On smatra da je upotreba životinja koje nisu ljude, problematična. Za prava životinja relevantan je samo kriterij osjetljivosti, uz koji samopouzdanje i interes za vlastiti život idu ruku pod ruku.
Interes za vlastiti život mogu pretpostaviti i biljke. Stoga nije ni čudo što postoje izolirane rasprave o pravima biljaka.

Foto / Video: Shutterstock.