ljudska prava

Ljudska prava su naravno za naše današnje društvo. Ali što se tiče definiranja ovih, mnogim od nas je teško. Ali šta su uopće ljudska prava? Ljudska prava su ona prava na koja svako ljudsko biće ima ravnopravno pravo zbog svog ljudskog bića.

Entwicklung 

Tadašnjih 1948 država članica UN-a 56. godine prvi put su definirale prava na koja bi svi na svijetu trebali imati pravo. Tako je nastao najpoznatiji dokument o ljudskim pravima „Opća deklaracija o ljudskim pravima“ (UDHR), koji takođe predstavlja osnovu za međunarodnu zaštitu ljudskih prava. Ranije je pitanje ljudskih prava bilo samo pitanje odgovarajućeg nacionalnog ustava. Motivacija za regulaciju na međunarodnom nivou bila je osiguranje sigurnosti i mira nakon dva svjetska rata.

U ovoj deklaraciji definirano je 30 članaka, koji bi se po prvi put u ljudskoj historiji trebali odnositi na sve - bez obzira na nacionalnost, vjeru, spol, dob itd. Važni elementi UDLJP-a su, na primjer, pravo na život i slobodu, zabrana mučenja, Ropstvo i trgovina robovima, sloboda izražavanja, sloboda vjeroispovijesti itd. UN su također 1966. godine donijele dva daljnja sporazuma: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Zajedno sa UDHR čine „Međunarodni zakon o ljudskim pravima“. Pored toga, postoje dodatne konvencije UN-a, poput Ženevske konvencije o izbjeglicama ili Konvencije o pravima djeteta.

Dimenzije i dužnosti u vezi sa ljudskim pravima

Pojedinačna ljudska prava iz ovih sporazuma u osnovi se mogu podijeliti u 3 dimenzije. Prva dimenzija prikazuje sve političke i građanske slobode. Druga dimenzija sastoji se od ekonomskih, socijalnih i kulturnih ljudskih prava. Kolektivna prava (prava grupa) zauzvrat čine treću dimenziju.

Adresat ovih ljudskih prava je pojedinačna država koja se mora pridržavati određenih obaveza. Prva dužnost država je dužnost poštovanja, odnosno države moraju poštivati ​​ljudska prava. Dužnost zaštite je druga dužnost koje se države moraju pridržavati. Morate spriječiti kršenje ljudskih prava, a ako je kršenje već bilo, država mora osigurati kompenzaciju. Treća dužnost država je stvaranje uslova za ostvarivanje ljudskih prava (obaveza garancije).

Dalji propisi i sporazumi

Pored država, Savjet za ljudska prava u Ženevi i brojne nevladine organizacije (npr. Human Rights Watch) također provjeravaju poštivanje ljudskih prava. Human Rights Watch koristi međunarodnu javnost da skrene pažnju na kršenje ljudskih prava s jedne strane i da vrši pritisak na donosioce političkih odluka s druge strane. Pored međunarodno uređenih ljudskih prava, postoje i drugi regionalni sporazumi i institucije o ljudskim pravima, poput Europske konvencije o ljudskim pravima i Europskog suda za ljudska prava, Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda i Američke konvencije o ljudskim pravima.

Ljudska prava su važna dugo osvojena načela. Bez njih ne bi bilo prava na obrazovanje, slobode izražavanja ili vjeroispovijesti, zaštite od nasilja, progona i još mnogo toga. Uprkos dalekosežnoj koncepciji ljudskih prava, kršenja i zanemarivanja ljudskih prava događaju se svakodnevno, čak i u zapadnim zemljama. Međunarodno promatranje, otkrivanje i prijavljivanje takvih incidenata uglavnom provode nevladine organizacije (ovdje posebno Amnesty International) i pokazuje da je, uprkos uspostavljanju prava, potrebna odgovarajuća kontrola poštivanja.

Foto / Video: Shutterstock.