in , ,

klimatske promjene na sudu

klimatske promjene na sudu

Clara Mayer tuži VW. Aktivista za klimu (20) daleko je od toga da je jedini poduzetnički nastrojen Klimatski grešnici sada na sudu donosi. Hoće li odlazak kod najvišeg sudije možda zamijeniti demo snimke ili peticije u budućnosti? I šta je tačno najbolji ishod takvog procesa?

"Nisam se jednog dana probudila i htjela sam tužiti VW", odmah pojašnjava Clara Mayer. Ali sada mora biti. Uprkos njihovom emotivnom govoru na njihovoj godišnjoj generalnoj skupštini i mnogim demonstracijama, automobilska grupa i dalje proizvodi 95 posto motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Ona sada želi da skine ovaj dugotrajni ogrtač sa njega. Bori se na njenoj strani Greenpeace. Ne bez razloga: „Radi se o pravima na slobodu budućih generacija. Kao mlada klimatska aktivistica, Clara to najbolje može zahtijevati sama“, kaže aktivistica kampanje Marion Tiemann.

Ovo je prva takva tužba u Njemačkoj. U SAD je princip aktivnog učešća građana dugo bio kombinovan sa pravnim lekovima. Tamo već postoji preko 1.000 tužbi u vezi s klimatskim promjenama i jedan termin za njih: klimatski sporovi. U Evropi je ova vrsta tužbi poznata tek kratko jer je odavno dala ton ekološkom pravu, kaže advokat Markus Gering. Slučaj VW nije iznenađenje za stručnjaka za pravo životne sredine koje predaje predavač na Univerzitetu Kembridž. Organizuje i konferencije Centra za međunarodno pravo održivog razvoja (CISDL) radi razmjene ideja sa stručnjacima za zaštitu klime iz cijelog svijeta.

Vibra mora biti ispravna

Da biste bili uspješni, potreban vam je preduvjet. “Tužba mora odražavati opšte raspoloženje u društvu. Na kraju krajeva, radi se o uvjeravanju sudije u relativno progresivno tumačenje postojećeg pravnog okvira”, kaže Gehring. To je sada slučaj sa klimatskim promjenama, ne samo zahvaljujući Petkom za budućnost-Kretanje i puno novih znanja. Društveni konsenzus ovdje je trajao skoro 15 godina. Inače, čekanje na zakone nije opcija. „Kompanije moraju biti odgovorne pred zakonodavnim aktima, iza čega se neke od njih čak kriju.“

Vrhovni sudija ne može da zameni ulogu zakonodavca: „Ali on može da ukaže na tačke gde mu je nedostajao.“ A najviši evropski službenici za sprovođenje zakona to očigledno žele da urade u ovom trenutku. Oni konkretno provode dugoročne ciljeve Pariskog sporazuma o zaštiti klime. I to uprkos činjenici da jedva da sadrži bilo kakve obavezujuće obaveze. Da navedemo samo dva primjera: u Engleskoj, na primjer, Apelacioni sud je zaustavio proširenje aerodroma Hitrou, koje je odobrio parlament. U međuvremenu, u Njemačkoj je Savezni ustavni sud presudio da vlada mora poboljšati zakon o zaštiti klime. Naime, zaštititi sloboda prava mlađih generacija. Ovo posljednje je temeljna presuda, također u pogledu privatnih tužbi, kaže Gehring: "Mnogi sudovi više neće smatrati klimatske promjene 'također tekućim'."

zakon logike

Činjenica da se sve više klimatskih grešnika tuži među kompanijama - nedugo nakon što su jednu dobili i VW, BMW i Mercedes, nova je, ali logična posljedica toga. Za predstavnika NVO Tiemann postoji presuda koja postavlja trend: protiv Shell-a. U Hagu je naftna kompanija, uz učešće Greenpeacea, ove godine bila u obavezi da značajno smanji emisiju CO2 do 2030. godine. Najbolji rezultat u VW kućištu? „Ako bi grupa od 2030. godine prestala da prodaje automobile sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem širom sveta i proizvodnja bi do tada bila drastično smanjena.“ Tiemann dodaje da čak i ako je samo deo zahteva ispunjen, tužba se može smatrati uspešnom: „To ne znači da nije uspio. U pravilu je potrebno nekoliko tužbi koje se nadovezuju jedna na drugu da bi prije svega bile moguće prijelomne presude”.

Advokat Gehring očekuje deklaratornu presudu, kao u slučaju Shell. A to znači? “Grupa mora opravdati nastavak proizvodnje motora s unutrašnjim sagorijevanjem suočeni s klimatskim promjenama. Ja to već vidim kao uspjeh.“ Uzgred: Uspjeh ovakvih tužbi nije unaprijed programiran: „Sa većinom, sudije ne vide sebe u poziciji da razumiju progresivna tumačenja tužitelja. Samo saznajemo više o dobijenim sporovima”, kaže advokat.

A budućnost?

Da li više nećemo morati da izlazimo na ulice u budućnosti? Da li to automatski znači tužbu umjesto peticije? Ne, kaže Tiemann, ciljevi su drugačiji: „Peticija nema zakonsku polugu, ali mogu je iskoristiti da jasno stavim do znanja da mnogo ljudi stoji iza mog zahtjeva. Demonstracije doprinose tome da tema postane društveno relevantna na prvom mjestu.” A advokat Gehring? On kaže: „Poznajemo interakciju između pokreta građana i tužbi već 30 godina. Pomislite samo na građanske inicijative za koje poduzimanje pravnih postupaka u slučaju ekološki štetnih projekata kao što su postrojenja za spaljivanje otpada nije ništa novo."

Ono što je novo je, međutim, da će u budućnosti još više kompanija koje uzrokuju visoke emisije CO2 morati voditi računa o tome kako se nose s klimatskim promjenama. Ko je na listi? „S jedne strane sektor transporta, brodarstvo, avioprevoznici, s druge strane energetski intenzivna proizvodna oblast u kojoj se prerađuje staklo, cement, čelik i javni snabdevači energijom“, kaže Gehring. A tu je i kršenje ljudskih prava neradom na klimatskim promjenama, što bi moglo biti osnova za još više tužbi. “Morate biti kreativni, ali u zavisnosti od nacionalnog zakona uvijek će biti više dodirnih tačaka. Kompanije bi bilo dobro da brzo implementiraju klimatski neutralno razmišljanje.” A Clara Mayer? Ona to jednostavno kaže: "Ova tužba je samo još jedan korak u protestu."

UZROCI DJELOVANJA
"Neuspjeh ublažavanja"

Tužbe nastaju kada države ili kompanije ne ograniče klimatske promjene. U ovom slučaju, s jedne strane, građani ili nevladine organizacije tuže vlade kako bi postigli veću zaštitu klime. Holandija daje uspješan primjer za to: tamošnji vrhovni sud presudio je u korist tužbe da se nedovoljnom zaštitom klime krše ljudska prava. S druge strane, vlade ili nevladine organizacije tuže velike emitere CO2 za veću zaštitu klime ili kompenzaciju za propust u zaštiti klime. Na primjer, grad New York je tužio naftne kompanije BP, Chevron, Conoco Phillips, Exxon Mobil i Royal Dutch Shell zbog svjesnog umanjivanja odgovornosti za klimatske promjene i nanošenja štete gradu. Ovo uključuje i slučaj peruanskog farmera Saula Luciana Lliuya, koji tuži dobavljača energije RWE uz pomoć Greenpeacea, koji trenutno privlači veliku pažnju u medijima.
"Neuspjeh prilagodbe"
To uključuje tužbe o državama ili kompanijama koje se ne pripremaju adekvatno za neizbježne (fizičke) rizike i moguću štetu uzrokovanu klimatskim promjenama. Primjer za to su vlasnici kuća u Ontariju u Kanadi, koji su tužili vladu 2016. jer ih nije dovoljno dobro zaštitila od poplava.
"Neotkrivanje"
Riječ je o kompanijama koje ne daju dovoljno informacija o klimatskim promjenama i riziku koji proizilazi za kompaniju, ali i za investitore. To uključuje tužbe investitora protiv kompanija, ali i tužbe samih kompanija protiv njihovih savjetnika, poput rejting agencija.

Foto / Video: Shutterstock.

Ostavite komentar