in ,

Kako počinje rat


Malo istraživanje područja izvora

Ratovi nisu iznenadne katastrofe. Na kraju krajeva, to nije katastrofa. Erupciji vulkana prethodi i duga priča, priča iznutra, u žeravici. Rat nije ništa drugačiji.

Jao, poplava ne počinje probijanjem nasipa. Počinje slabim žuborenjem sitnih, ispunjavajućih odvodnih kanala na plaži. I tu ništa ne možemo učiniti osim ako ne zaustavimo kretanje Mjeseca oko Zemlje.

Ali možemo obratiti pažnju i slušati ovo tiho klokotanje rata čim zazvuči: na radiju i TV kanalima, u uredništvima i saveznim konferencijama za štampu, u političkim promjenama pozicija, u propovijedima i emisijama, u zadivljujućim bratimljenjima, ali takođe za stalnim stolovima Igrališta na rubu pješčanika, u žustrim diskusijama u redu za kase. I da, rat također može žuboriti u našim neuronima i koronarnim arterijama.

Njegove izvore najlakše prepoznajemo u sebi.Kada blagost u nama oslabi, a ljudskost krhka, kada nas uhvati nova sila, oduševljenje pravednošću i svrsishodnošću žrtve; kada klimamo glavom i dobar je osećaj biti tu i razmišljati onako kako drugi ljudi misle. Tada je rat zamalo pobijedio. Međutim, najkasnije kada više ne sumnjamo u njegovo značenje. Kada počnemo da nalazimo dobre razloge i ubijanje nam se odjednom učini opravdanim i više ne želimo mir, samo malo više.

Tada nam vaga pada s očiju i više ne možemo shvatiti koliko smo bili glupi, ili barem naivni kada smo još vjerovali u mir. Vrijeme vjerovanja je sada prošlo, sada se radi o znanju. Informisani smo i znamo da smo u pravu. I kako je dobro da nas ima toliko, jer tek kada nas ima mnogo imamo sansu protiv zla, a svakim danom nas je sve vise. Tu su i velika imena, muškarci i žene, lideri integriteta koji, kao što znamo: ako se ne borimo sada, otvorit ćemo plovne kapije nepravdi i nasilju; ako se ne borimo sada, neprijatelju će biti lako, onda ćemo biti izgubljeni. Ali mi to nećemo dozvoliti, mi ćemo zaštititi našu zemlju i naš narod i našu djecu. Veoma smo trezni u vezi toga. O da, znamo da rat nije lijepa stvar, nemojmo se zavaravati, ali mora biti. Morate se žrtvovati za dobar cilj. Ali na kraju, na kraju je pobeda i sloboda. Ako se za to ne isplati boriti, šta je?

PS:

Imam još jedno pitanje. Zapravo, zašto gospodari rata sami ne krenu u rat, čovjek protiv čovjeka? To bi bilo mnogo jeftinije. I njihova poruka bi mi se činila vjerodostojnijom da su bili na čelu čelične oluje i žrtvovali se za svoj narod umjesto da šalju svoj narod naprijed da se žrtvuje. Za koga?

Post je kreirala Opcijska zajednica. Pridružite se i objavite svoju poruku!

O DOPRINOSU OPCIJSKOJ AUSTRIJI


Napisao Bobby Langer

Ostavite komentar