in

Civilno društvo - ljepilo demokratije

Samo 16 posto građana EU-a i dalje vjeruje u svoje političke stranke. Istovremeno, civilno društvo uživa visok ugled među stanovništvom. Ima li potencijala da vrati izgubljeno samopouzdanje i suprotstavi se otuđenju građana od države?

Ekonomska kriza nije zadala samo snažan udarac ekonomskom rastu u Evropi. To ujedno predstavlja prekretnicu u kojoj je naglo pala vjera Europljana u institucije EU, kao i u njihove nacionalne vlade i parlamente. Nedavno istraživanje Euro barometra pokazuje da samo 16 posto građana EU u cijeloj Europi vjeruje svojim političkim strankama, dok oni izričito ne vjeruju cijelim postocima 78-a. Austrija je jedna od onih zemalja u kojima nacionalni parlament i vlada još uvijek imaju relativno visok nivo povjerenja (44 ili 42 posto). U svakom slučaju, više nego u institucijama EU (32 posto). S druge strane, većina onih koji su izgubili povjerenje u svoje nacionalne vlade i parlamente, kao i u institucije EU-a, prevladava u EU.

Poverenje u političke institucije u Austriji i EU (u procentima)

civilnog društva

Posledice ove krize poverenja nisu beznačajne. Prošle godine su se desničarske populističke, kritične i ksenofobične stranke okrenule pobjedama na evropskim izborima, a Stari kontinent bio je zasut masovnim protestima - ne samo u Grčkoj, Italiji, Francuskoj ili Španjolskoj, već i u Bruxellesu, Irskoj, Njemačkoj ili Austriji ljudi su izašli na ulice jer se osjećaju napušteno od politike. Nezadovoljstvo ljudi svojim političkim predstavnicima odavno je dostiglo globalnu dimenziju. Na primjer, Izvještaj države CIVICUS o civilnom društvu 2014 utvrdio je da su ljudi 2011-a u zemljama 88-a, ili oko polovine svih država, sudjelovali u masovnim demonstracijama. S obzirom na trenutnu izbjegličku krizu, visoku (nezaposlenost) mladih, ekstremne nejednakosti u dohotku i bogatstvu, zajedno sa slabim ekonomskim rastom, očekuje se da će se polarizacija društva nastaviti pogoršavati. Nije iznenađujuće da je jedna od najvećih briga modernih demokratija otuđenje građana iz političkih procesa. A ako nije, onda bi trebala biti.

Postavlja se pitanje može li demokratsko jačanje civilnog društva suzbiti polarizaciju društva i kolaps socijalne kohezije. Ima li potencijal da povrati povjerenje naroda i zaustavi odricanje od demokratskih vrijednosti, ljudskih prava, socijalne ravnoteže i tolerancije? Može predstavljati ideju sudjelovanja, demokratije i socijalne pravde mnogo vjerodostojnije od države i uživa u nečemu što je političkim institucijama odavno izgubljeno: povjerenju stanovništva.

„Civilnom društvu dosljedno se daje više povjerenja nego vladama, predstavnicima biznisa i medijima. Živimo u vremenu kada je povjerenje najvrjednija od svih valuta. "
Ingrid Srinath, Civicus

Prema reprezentativnom telefonskom istraživanju koje je proveo Marktforschunsginstitut market (2013), devet od deset ispitanika pripisuje veliki prioritet organizacijama civilnog društva u Austriji, a više od 50 posto Austrijanaca vjeruje da će se njihova važnost i dalje povećavati. Na europskoj razini se pojavljuje slična slika: Eurobarometarskim istraživanjem 2013-a o sudjelovanju građana EU-a u participativnoj demokratiji utvrđeno je da 59 posto Europljana vjeruje da nevladine organizacije dijele njihove interese i vrijednosti. „Civilnom društvu dosljedno se daje više povjerenja nego vladama, predstavnicima biznisa i medijima. Živimo u vremenu kada je povjerenje najvrjednija od svih valuta ", rekla je Ingrid Srinath, bivša generalna sekretarka Globalnog saveza za građansku participaciju CIVICUS-a.

Ova činjenica sve više uzima u obzir međunarodne organizacije. Primjerice, u svom izvješću o budućnosti civilnog društva Svjetski ekonomski forum piše: „Važnost i utjecaj civilnog društva raste i treba ga promovirati u obnovi povjerenja. [...] Civilno društvo ne treba više gledati kao "treći sektor", već kao ljepilo koje drži javnu i privatnu sferu zajedno. " U svojoj preporuci Odbor ministara Vijeća Europe je također prepoznao „suštinski doprinos nevladinih organizacija razvoju i provedbi demokracije i ljudskih prava, posebno promoviranjem svijesti javnosti, sudjelovanjem u javnom životu i osiguravanjem transparentnosti i odgovornosti javnih vlasti“. BEPA, europsko savjetodavno tijelo na visokoj razini, također pripisuje ključnu ulogu sudjelovanju civilnog društva u budućnosti Europe: „Ne radi se više o savjetovanju i raspravi o građanima i civilnom društvu. Danas se radi o tome da se građanima da pravo da pomognu u oblikovanju odluka u EU-u, da im se pruži prilika da politika i država vode računa “, navodi se u izvještaju o ulozi civilnog društva.

A politička težina?

Mnoge austrijske NVO pošteno se trude da učestvuju u političkom odlučivanju i donošenju mišljenja. "S našim temama izravno se obraćamo nadležnim donositeljima odluka u administraciji (ministarstva, vlasti) i zakonodavstvu (Nacionalno vijeće, Landtage), podižemo svijest o problemima i predlažemo rješenja", kaže Thomas Mördinger iz ÖkoBüro, saveza 16 organizacija iz područja ljudskih resursa Okoliš, priroda i dobrobit životinja. U sklopu svojih kampanja, WWF Austrija kontaktira i parlamentarne stranke, ministarstva, vlasti i političke predstavnike na pokrajinskom i općinskom nivou. Asylkoordination Österreich, mreža organizacija za pomoć strancima i izbjeglicama, zauzvrat, ostvaruje stalnu razmjenu s političkim strankama, tako da se, na primjer, postavljaju parlamentarna pitanja koja podstiču ili čak rade na koordinaciji za azil.

"Na formalnom nivou mogućnosti za sudjelovanje u zakonodavstvu Austrije su vrlo ograničene."
Thomas Mördinger, Eko ured

Iako je razmjena između austrijske politike, administracije i civilnog društva živa, karakterizira ju visok stupanj proizvoljnosti. Održava se samo na neformalnoj osnovi i ograničen je na nekoliko organizacija. U većini slučajeva inicijativa dolazi od predstavnika civilnog društva. Thomas Mördinger iz ÖkoBüro daje uvid u praksu ove suradnje: „Ministarstva drže svoje spiskove, koje su organizacije pozvane komentirati. Međutim, razdoblja procjene često su prekratka ili tako određena za dublju analizu pravnog teksta da uključuju klasična odmora. " Iako predstavnici civilnog društva obično mogu dati mišljenje, za to ne postoje obavezujuća pravila. "Na formalnom planu mogućnosti za sudjelovanje u zakonodavstvu Austrije su vrlo ograničene", nastavio je Mördinger. Taj deficit potvrđuje i Franz Neunteufl, generalni direktor neprofitne organizacije (IGO): "Dijalog je uvijek slučajan, precizan i dugo nije tako organiziran i sistematičan kao što se želi".

"Dijalog je uvijek slučajan, tačan i nije tako organiziran i sistematičan kao što se želi."
Franz Neunteufl, zagovaranje za neprofitne organizacije (IGO)

Istovremeno, građanski dijalog je dugo bio međunarodni standard. Na primjer, Bijela knjiga o upravljanju Europom, Aarhuska konvencija i Vijeće Evrope pozivaju na strukturirano uključenje organizacija civilnog društva u zakonodavni postupak. Istovremeno, međunarodna tijela - bilo da su to UN, G20 ili Europska komisija - predstavljaju i redovno uključuju organizacije civilnog društva u službene procese savjetovanja.

Civilno društvo: dogovor

Za Franza Neunteufl-a, tzv. "Compact" je primjer primjera formalizirane i obvezujuće suradnje civilnog društva i vlade.Ovaj kompakt je pisani sporazum između države i organizacija civilnog društva koji upravljaju svrhom i oblikom njihove uključenosti. Sporazum, na primjer, zahtijeva od javnosti da se poštuju i održavaju neovisnost i ciljevi organizacija civilnog društva, da se daju racionalni i pravedni resursi te da se oni uključe u razvoj političkih programa od najranijeg mogućeg datuma. Civilno društvo, zauzvrat, zahtijeva profesionalnu organizaciju, čvrste dokaze kao osnovu za predlaganje rješenja i kampanja, sustavno identificiranje i predstavljanje stavova i interesa svoje ciljne skupine, a ne najmanje na jasnost oko toga koga predstavljaju, a tko nisu.

Zaključivanjem Compact-a, britanska vlada se obvezala da će „ljudima pružiti više moći i kontrole nad svojim životom i zajednicom, te staviti socijalnu predanost izvan državne kontrole i politika odozgo prema dolje“. Svoju ulogu vidi prije svega u "olakšanju kulturnih promjena davanjem moći centru i povećanjem transparentnosti". Dakle, ne čudi da i Engleska ima svoje "Ministarstvo civilnog društva".
Zapravo je oko polovina svih država članica EU-a izradila takav dokument i stupila u obvezujuće partnerstvo s civilnim društvom. Austrije nažalost nema.

NVO Austrija

Austrijsko civilno društvo uključuje oko 120.168 klubova (2013) i neprepoznatljiv broj dobrotvornih fondacija. Aktuelni ekonomski izvještaj Austrija opet pokazuje da je u godini 2010 5,2 posto svih radnika u Austriji bilo zaposleno u 15 godina u neprofitnom sektoru.
Ne treba zanemariti ni ekonomski značaj civilnog društva. Iako se to još uvijek ne bilježi sustavno u ovoj zemlji, ali se još uvijek procjenjuje po umjetničkim pravilima. Na primjer, proračuni Bečkog ekonomskog univerziteta i Dunavskog univerziteta Krems pokazuju da bruto dodana vrijednost austrijskih nevladinih organizacija između 5,9 i 10 iznosi milijarde eura godišnje. To odgovara otprilike 1,8 do 3,0 posto austrijskog bruto domaćeg proizvoda BDP-a.

Foto / Video: Shutterstock, Opcijski mediji.

1 Komentar

Ostavite poruku
  1. Čudno je što se ne spominju ni „Inicijativa civilnog društva“, niti nažalost tihi „Austrijski društveni forum“, koje su najveće međutematske platforme zaista nezavisnih nevladinih organizacija. Nevladine organizacije sa velikim donacijama više liče na kompanije, a u slučaju „neprofitnih organizacija“ mnoge su već integrirane u državni sistem ili bliske stranci.

    Nažalost, stvarni položaj u Austriji nažalost vrlo površan članak.

Ostavite komentar