Bezuvjetni osnovni prihod - Nova sloboda čovjeka?

Šta biste radili ako dobijete 1.000 eura mjesečno, a da ne morate raditi za to? "Napisala bih knjigu", kaže starija gospođa za stolom. "Manje radeći", kaže muškarac koji sjedi nasuprot njoj. Mlada žena koja nosi maramu uštedjela bi da pokrene vlastiti posao. Drugi bi putovali više, neki ne bi ništa promijenili u životu. Na ovoj večeri, 40 osobe će provesti samo eksperiment u radionici Katoličke socijalne akademije Austrije. U grupama razgovaraju o tome kako bi se život promijenio bezuvjetnim osnovnim primanjima (BGE).
Ali šta je tačno ovo BGE? Svaki punoljetni građanin prima mjesečno jednak novac od države, bez obzira na to je li vrhunski zarađivač, nezaposlena osoba ili ovisnik o drogama. Nije podložan nikakvim uslovima. Ovisno o modelu, BGE iznosi oko 1.100 do 1.200 eura, što je više od polovine srednjeg prihoda trenutno 2.100. Ako želite, možete ići na posao, ali ne morate. Teorija BGE ne vidi kao alternativu našem trenutnom sistemu preuzimanja, već kao dodatak. Za adolescente bi primjenjivao sniženi BGE od oko 800 eura. Zauzvrat, transfere plaćanja, poput naknada za nezaposlene, dječijeg dodatka i minimalnog dohotka, nisu potrebna.

Izvedba za samopoštovanje

Ako živite ekonomski, možete se slagati sa BGE-om bez potrebe za zaradom. Pogotovo ako u domaćinstvu postoji nekoliko primatelja BGE-a. Nije li to dozvola za lazanje? „Ne,“ kaže radni psiholog Johann Beran, „jer izvlačimo svoje samopoštovanje iz performansi. A svaka osoba teži visokom samopoštovanju. "
Dakle, BGE ne bi protezao sve četvorke cijeli dan, već radi ono što voli raditi. A to uključuje i rad. "Većina ljudi bi ionako išla na posao", kaže Beran. S jedne strane za zarađivanje dodatnog novca, s druge strane za dobivanje zadovoljstva radom i strukturom. Pored toga, bili bi kreativni i društveni, kao i živjeti svoje hobije. To zauzvrat promovira lični razvoj, kulturu i potiče nove ideje. S ekonomskog stajališta, ovo je temelj za inovacije. "U našem društvu trenutno nije dozvoljeno nešto pokušati i možda ne uspije. To kasnije u CV-u izgleda glupo “, kritizira Beran. Razrjeđivanje glavnog toka je važno tako da među pripravnicima nema viška frizera i mehaničara.
Mnogo toga bi se moglo promijeniti i u društvenom: „Ako se ljudi bolje osjećaju kroz više slobodnog vremena, tako i oni intenzivno percipiraju svoje kolege“, rezimira Beran. Više zalaganja za volontiranje, u klubovima i više vremena za obitelj bile bi posljedice. Suština je da bi ljudi bili mnogo samoopredjeljeniji i samim tim manje upravljivi. Međutim, što bi moglo ugasiti politiku.
Beran ne vjeruje da BGE stvara više lijenosti i tvrdi: "Ljudi koji se bacaju u društveni sistem i piju i pljuju po cijeli dan, već su tu." Međutim, lijenost ne treba temeljno demonizirati. "Nismo napravljeni za kontinuirani rad", kaže Beran.

Ili sa uslovima?

U raspravi oko BGE-a povremeno odjekuje i druga varijanta dohotka koji financira država: osnovni dohodak koji je uvjet, kao što je nekoliko sati obaveznog rada tjedno. Koji se posao radi nema veze. Bilo da je riječ o nevladinoj organizaciji, domu za umirovljenike, honorarnom poslu u privatnom sektoru ili radu u vlastitoj kompaniji - sve je dopušteno. S jedne strane, to bi moglo djelovati kao smanjenje troškova državi, olakšavajući financiranje osiguranog dohotka, a s druge strane, sprečavanje opasnosti od "socijalnog hamora". Uz to, ona bi mogla pružiti poticaje za obrazovanje kako bi ispunila radnu obavezu u svojoj željenoj poziciji.
Učinci ovog modela jednako su teški predvidjeti kao u slučaju BGE-a, jer ljudski faktor nije u potpunosti predvidljiv. Razvijamo li se u bolje ljude ako imamo obaveze za osnovni dohodak ili radimo bez toga? "Osnovni dohodak s radnom obavezom znači ljude stavljati pod opštu sumnju, biti lijeni", kaže radni psiholog Johann Beran. Beran, prema Beranu, ima smisla uvesti obavezne programe jačanja ličnosti. To uključuje supervizije, radionice za prepoznavanje slabosti i talenata kao i konsultacije za osnivače kompanija. To bi stvorilo neki „potisak“. "Ne možete očekivati ​​od svih da automatski razmišljaju o sebi kada ostvaruju osnovni dohodak i tako stvaraju vrijednost za društvo", kaže Beran. Takvi bi programi povećali motivaciju za kreativnošću zbog financijske slobode.

Nema opasnosti za egzistenciju

Zašto nam treba BGE? "Zašto još uvijek imamo siromaštvo kao bogata zemlja", nesretno kaže Helmo Pape, zagovornik BGE-a i osnivač udruženja "Generation Grundeinkommen". "Da bi se osiguralo sredstva za život svakog čovjeka", nastavlja bivši investicijski bankar. Nitko više ne bi trebao raditi više plaće, samo da postoji. Pritisak egzistencije bi se eliminirao .. Ta je financijska sloboda toliko bitna za Papea da želi pokrenuti 2018 referendum. Trenutno je na 3.500-u neophodnih pristalica 100.000-a.
"BGE motivira ljude da rade na značenju, a ne na platama", objašnjava Pape. Da li plaće uglavnom rastu ili padaju, ne može se odgovoriti paušalno. Pogled u detalje pokazuje da ljudi sve više rade poslove koji za njih imaju smisla i koji uživaju raditi. To uključuje, na primjer, brigu o rodbini, odgajanje djece, doprinos zaštiti životne sredine, popravljanje stvari, promicanje kulture i običaja. Plate na tim poslovima padaće, ovisno o mehanizmu ponude i potražnje. Prestižne poslove poput advokata ili doktora rade ljudi koji to rade iz uvjerenja, a ne novca.
Suprotno tome, to znači da nepopularni i dosad slabo plaćeni poslovi, poput čišćenja, teško da će imati više radne snage, jer nitko ne mora kucati za svojim sredstvima za život. Suprotno tome, neko ko čisti toalete očajnički će biti primljen na tržištu rada i tako zaraditi zlatni nos. Plaće za takve poslove će rasti.
A šta se događa ako nema više radne snage za "prljavi posao"? "Ove se aktivnosti usmjeravaju u digitalizaciju i automatizaciju", kaže Pape, videći to kao pokretač inovacija. "Kako je sa WC-om za samočišćenje?"
Pape predviđa kao daljnje posljedice da će eksploatativne kompanije napustiti Austriju („Tko već želi raditi tamo?“). Pored toga, proizvodnja u ovoj zemlji mogla bi postati jeftinija, jer svi članovi u lancu vrijednosti, od šefa do dobavljača, već imaju prihode i teže nižim ciljevima prodaje.
Kako na tržištu rada, tako izgleda i u obrazovanju. "Ljudi neće proučavati ono što im pruža najbolje prilike za posao, nego ono što najviše zanima", kaže Pape. Raskošan Audimax s uglađenim profesorom za arheologiju bio bi potpuno moguć. Biće manje Jus, BWL i studenata medicine. Međutim, ovdje postoji opasnost od zastoja, jer bi manji pritisak za zarađivanjem mogao dovesti do manjeg interesa za obrazovanje. Kritičari kažu da je to signal mladima da to nije potrebno.

Finansiranje putem većih poreza

Odakle novac za BGE? Težak način je povećati porez na promet do 100 posto, umjesto dosadašnjih deset i 20 posto. Istaknuti zagovornik ove radikalne varijante je njemački poduzetnik i osnivač trgovačkog lanca dm-a, Götz Werner, koji također poziva na ukidanje svih ostalih poreza. Zvuči jednostavno, ali nepravedno. Jer visoka stopa PDV-a pogađa i bogate i siromašne.
Drugi model finansiranja, nevladina organizacija "Attac", koja se zalaže za više jednakosti u ekonomskoj politici. BGE košta oko jedne trećine do polovine bruto domaćeg proizvoda
proizvoda, odnosno između 117 i 175 milijardi eura. Većina će doći kroz veće poreze na dohodak. Za prihode od nula do 5.000 eura to bi bilo deset posto (trenutno nula posto) i od 29.000 55 posto (umjesto trenutno 42). Između 25 do 38 posto ništa ne mijenja u usporedbi s našim trenutnim modelom. To dovodi do veće preraspodjele između dobrih i loših zarađivača. Pored toga, trebalo bi povećati porez na kapitalni dobitak i uvesti porez na nasljedstvo i financijske transakcije. A ako nešto nedostaje, napokon, dolazi i do povećanja poreza na promet

Kritika: manje poticaja za rad

Povratak u radionicu Katoličke socijalne akademije. U međuvremenu je razina buke u sobi visoka jer među sudionicima nisu samo zagovornici. Male, vruće rasprave brzo se razvijaju. Ovako kažu kritičari: „Svako bi trebao nešto učiniti za to, ako nešto digne iz lonca“ ili „To još više podržava Owezahrera“.
BGE takođe kritički vidi Privrednu komoru. Tamo se očekuje manjak ponude radne snage. "Neki uzimaju BGE kao poticaj za rad, drugi donose izuzetno visok porez. Rad s faktorom bio bi znatno skuplji, tako da bi domaće kompanije izgubile masovnu konkurentnost “, kaže Rolf Gleißner, zamjenik šefa odjela socijalne politike. Pored toga, BGE bi mogao privući imigraciju. "To bi državi još jednom povećalo troškove", rekao je Gleißner
Takođe na Arbeiterkammeru niste oduševljeni BGE-om jer je na štetu pravde. BGE ne pravi razliku između ljudi kojima je podrška potrebna i onih koji joj nisu potrebni. "Stoga bi grupe dobivale i podršku kojima zbog svog prihoda i bogatstva ne trebaju nikakve dodatne koristi iz sistema solidarnosti", ocjenjuje Norman Wagner iz Odjela za socijalnu politiku.
Za razliku od našeg trenutnog sistema plaćanja putem transfera, koji su uslovni, BGE bi svima bio izuzetno dobar. To ne stvara zavisti, kao što je slučaj sa naknadama za nezaposlene i zaštitom minimalnog dohotka. Međutim, ideja BGE-a ne može se predstaviti preko noći. Procjenjuje se da bi moglo potrajati dvije do tri generacije da se na to naviknemo i riješimo.

Osnovni prihod inicijative

Referendum u Švicarskoj - Švicarci su na referendumu protiv BGE-a 2016 franaka (oko 2.500 eura) mjesečno govorili o 2.300-u. Procent 78 usprotivio se tome. Razlog negativnog stava trebala su biti sumnje u financiranje. Vlada je takođe pobunila protiv BGE.

2.000 predmeti u Finskoj - Od početka 2017, 2.000 nasumično odabrani, nezaposleni Finci dvije godine primaju BNG od 560 eura mjesečno. Premijerka Juha Sipila želi motivirati ljude da pronađu posao i više rade u sektoru sa niskim platama. Uz to, državna uprava može uštedjeti novac jer je finski socijalni sustav vrlo složen.

BGE lutrija - Berlinsko udruženje "Moj osnovni dohodak" prikuplja crowdfunding donacije za bezuvjetni osnovni dohodak. Kad god su 12.000 Euro zajedno, oni će biti proslijeđeni jednoj osobi. Do sada je 85 uživao u tome.
mein-grundeinkommen.de

Foto / Video: Shutterstock.