Analiza nuklearnih prijetnji u Ukrajini – jedino rješenje je hitan prekid rata | Greenpeace int.

AMSTERDAM - Vojna invazija Vladimira Putina na Ukrajinu predstavlja nuklearnu prijetnju bez presedana jer se 15 komercijalnih nuklearnih reaktora u zemlji, uključujući najveću nuklearnu elektranu u Evropi, suočavaju s potencijalno katastrofalnom štetom zbog koje je veći dio evropskog kontinenta, uključujući Rusiju, nenastanjiv mogao bi pokazati desetljećima, analize.[1]

U fabrici u Zaporožju, koja je 2020. proizvela 19% električne energije u Ukrajini i nalazi se na kilometrima od ruskih trupa i vojne opreme[2], postoji šest velikih reaktora i šest rashladnih bazena koji sadrže stotine tona visoko radioaktivnog nuklearnog goriva. Tri reaktora su trenutno u funkciji, a tri su ugašena od početka rata.

Istraživanje koje su prikupili stručnjaci za Greenpeace International dolazi do zaključka da je sigurnost Zaporožja ozbiljno ugrožena ratom. U najgorem scenariju, gdje eksplozije uništavaju sisteme zaštite i hlađenja reaktora, potencijalno oslobađanje radioaktivnosti i iz jezgre reaktora i iz bazena istrošenog goriva u atmosferu moglo bi uzrokovati katastrofu daleko goru od katastrofe Fukushima Daiichi 2011. Zemljišni dijelovi stotinama kilometara od lokacije reaktora potencijalno postaju negostoljubivi decenijama. Čak i bez direktnog oštećenja objekta, reaktori se u velikoj mjeri oslanjaju na električnu mrežu za rad rashladnih sistema, dostupnost nuklearnih inženjera i osoblja, te pristup teškoj opremi i logistici.

Jan Vande Putte, koautor analize rizika,[3] je rekao:

“Dodavanje užasnim događajima protekle sedmice predstavlja jedinstvenu nuklearnu prijetnju. Po prvi put u istoriji, veliki rat se vodi u zemlji s više nuklearnih reaktora i hiljadama tona visoko radioaktivnog istrošenog nuklearnog goriva. Rat na jugu Ukrajine oko Zaporožja povećava rizik od ozbiljne nesreće za sve njih. Dokle god ovaj rat traje, vojna prijetnja ukrajinskim nuklearnim elektranama će ostati. Ovo je jedan od mnogih razloga zašto Putin mora odmah prekinuti svoj rat protiv Ukrajine.”

Od početka rata u Ukrajini, Greenpeace International pomno prati uticaj na nuklearna postrojenja širom zemlje. Greenpeace International je danas objavio tehničku analizu nekih od ključnih rizika u nuklearnoj elektrani Zaporizhzhii na jugu Ukrajine.

U slučaju slučajnog bombardovanja, a još više u slučaju napada s predumišljajem, posljedice bi mogle biti katastrofalne, daleko iznad uticaja nuklearne katastrofe u Fukušimi 2011. godine. Zbog ranjivosti nuklearnih elektrana, njihovog oslanjanja na složeni skup sistema podrške i dugo vremena potrebnog za nadogradnju elektrane na pasivniji nivo sigurnosti, jedini način da se značajno smanje rizici je da se okonča rat.

Greenpeace želi izraziti svoje duboko poštovanje i zahvalnost svim radnicima na lokacijama nuklearnih elektrana u Ukrajini, uključujući Černobil, koji rade u ekstremnim uvjetima kako bi održali stabilnost nuklearnih elektrana.[4] Oni štite ne samo sigurnost svoje zemlje, već i velikog dijela Evrope.

Odbor guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) održao je hitan sastanak u srijedu, 2. marta, kako bi razgovarao o ukrajinskoj nuklearnoj krizi.[5]

Napomene:

[1]. "Ranjivost nuklearnih elektrana tokom vojnog sukoba Lekcije iz Fukushima Daiichi fokusiraju se na Zaporožje, Ukrajina", Jan Vande Putte (savjetnik za radijaciju i nuklearni aktivist, Greenpeace East Asia & Greenpeace Belgija) i Shaun Burnie (Viši Greenpe Nuclear East Asia, Greenpeace Specialist, ) https://www.greenpeace.org/international/nuclear-power-plant-vulnerability-during-military-conflict-ukraine-technical-briefing/ – Glavni rezultati navedeni u nastavku.

[2] Lokalni izvještaji od 2. marta pokazuju da su hiljade civila u Enerhodaru, gradu domaćinu reaktora u Zaporožju, pokušale da blokiraju napredovanje ruskih trupa do nuklearne elektrane.
Video od gradonačelnika grada: https://twitter.com/ignis_fatum/status/1498939204948144128?s=21
[3] Jan Vande Putte je savjetnik za zaštitu od zračenja i nuklearni aktivist za Greenpeace East Asia i Greenpeace Belgium

[4] Černobil je ukrajinski naziv Černobil

[5] Ruska vlada je 1. marta 2022. obavijestila IAEA-u da su ruske vojne snage preuzele kontrolu nad područjem oko nuklearne elektrane Zaporožje - https://www.iaea.org/newscenter/pressreleases/update-6-iaea-director-general-statement-on-situation-in-ukraine

Ključni nalazi Greenpeaceove analize su:

• Kao i svi reaktori sa vrelim, visoko radioaktivnim gorivom, Zaporožska elektrana zahteva stalnu električnu energiju za hlađenje, čak i kada je isključena. Ako električna mreža pokvari i reaktor u stanici, postoje rezervni dizel generatori i baterije, ali njihova pouzdanost se ne može garantovati u dužem vremenskom periodu. Postoje neriješeni problemi sa rezervnim dizel generatorima Zaporizhzhia, koji imaju procijenjenu rezervu goriva za samo sedam dana na licu mjesta.
• Zvanični podaci iz 2017. navode da se u Zaporožju nalazi 2.204 tone istrošenog goriva visokog nivoa - od čega je 855 tona u visokorizičnim bazenima istrošenog goriva. Bez aktivnog hlađenja, oni rizikuju pregrijavanje i isparavanje do tačke u kojoj bi se metalna obloga mogla zapaliti i osloboditi većinu radioaktivnog inventara.
• Zaporizhzhia, kao i sve operativne nuklearne elektrane, zahtijeva složen sistem podrške, uključujući stalno prisustvo kvalifikovanog osoblja, električnu energiju, pristup rashladnoj vodi, rezervne dijelove i opremu. Takvi sistemi podrške su ozbiljno ugroženi tokom rata.
• Zgrade nuklearnog reaktora u Zaporožju imaju betonski kontejner koji štiti i jezgro reaktora, njegov sistem za hlađenje i bazen istrošenog goriva. Međutim, takva zaštita ne može izdržati udar teške municije. Biljka bi mogla biti slučajno pogođena. Čini se malo vjerojatnim da će postrojenje biti namjerno napadnuto, jer bi nuklearno ispuštanje moglo ozbiljno kontaminirati susjedne zemlje, uključujući Rusiju. Ipak, ovo se ne može u potpunosti isključiti.
• U najgorem slučaju, kontejner reaktora bi bio uništen eksplozijama i sistem za hlađenje bi otkazao, a radioaktivnost iz reaktora i bazena za skladištenje bi tada mogla nesmetano pobjeći u atmosferu. Ovo rizikuje da čitavo postrojenje postane nepristupačno zbog visokog nivoa radijacije, što bi onda moglo dovesti do daljnje kaskade drugih reaktora i bazena goriva, od kojih svaki raspršuje velike količine radioaktivnosti u različitim smjerovima vjetra tokom nekoliko sedmica. To bi moglo učiniti veći dio Evrope, uključujući Rusiju, nenastanjivim barem mnogo decenija i stotinama kilometara daleko, scenario iz noćne more i potencijalno daleko gori od katastrofe Fukushima Daiichi 2011.
• Potrebno je dosta vremena da se operativna elektrana dovede u stanje pasivne sigurnosti koje ne zahtijeva daljnju ljudsku intervenciju. Kada se reaktor ugasi, preostala toplota od radioaktivnosti opada eksponencijalno, ali ostaje veoma vruća i mora se hladiti tokom perioda od 5 godina pre nego što se može utovariti u betonske suhe bačve za skladištenje, koje svoju toplotu rasipaju prirodnom cirkulacijom rezervoara. vazduh izvan kontejnera. Gašenje reaktora moglo bi postepeno smanjiti rizike tokom vremena, ali ne rješava problem.