Transparentnost: Pod krinkom službene tajne

Austrija voli sebe gledati kao modernu demokratiju. Ali što se tiče javnih informacija, to je kasni procvat. Zajedno s Luksemburgom, to je jedina zemlja stare EU koja još uvijek nema moderan zakon o slobodi informiranja i jedina je u EU-u u kojoj je službena tajna još uvijek u ustavu.

Jeste li se ikad zapitali na osnovu čega se u Austriji donose političke odluke? Koje kompanije u Austriji su subvencionirane ili u kojim zemljama austrijske kompanije izvoze koje oružje? Zašto je lokalno vijeće upravo odlučilo proširiti kart stazu? S kim vlasti u naše ime sklapaju ugovore i kako su strukturirane? Koje su studije naručile javne vlasti i koje nalaze otkrivaju? Nažalost, sve su to pitanja na koja jedno - barem u ovoj zemlji - ne dobija odgovor.

Međutim, kako ljudi koji su manje ili više pozorni na svijet, sretni smo što živimo u zemlji u kojoj plaćate na vrijeme, dobri mjehurići vode s linije i konačno ponovo i ponovo pronađete parkirno mjesto. Uz sve pogodnosti koje život ovdje donosi - barem za većinu - ne shvaćamo da živimo usred cenzure. Jer odgovore dobijamo samo ako su politički poželjni ili barem nisu osjetljivi.

Pregled Transparentnost - Pazite, zakoni o transparentnosti nisu ništa novo. Švedska je bila prva zemlja koja je donijela Zakon o slobodi informacija već 1766. godine, ali to je uglavnom bilo motivirano činjenicom da je parlament od kralja zahtijevao veću transparentnost. Slijedile su Finska 1951. godine, Sjedinjene Države 1966. i Norveška 1970. godine. Nakon pada Gvozdene zavjese i snažnog pokreta za emancipaciju civilnog društva, ovaj je trend dobio novi zamah. Suočeni sa neviđenim skandalima sa korupcijom i hitnom potrebom da se pomire sa svojom komunističkom prošlošću, građani su tražili veću transparentnost od svojih vlada. Između kasnih 1990-ih i početka 2000-ih, još 25 zemalja Centralne i Istočne Evrope usvojilo je zakone o transparentnosti, koji sa stanovišta građanskog prava sada imaju međunarodne uzore. Ovaj međuvremenu globalni trend ka većoj transparentnosti administracije je impresivan: broj zakona o transparentnosti usvojenih širom svijeta više se nego udvostručio od 2002. godine i sada pokriva tri četvrtine svjetske populacije.

Tajna birokracije

Iako Austrija ima ustavni zakon o obvezama informiranja, prema kojem sva javna tijela imaju "informacije o pitanjima iz njihove sfere utjecaja", to je istovremeno svedeno na apsurd zbog posebnosti službene tajne.

Prema njima, državni službenici su "vezani za povjerljivost svih činjenica koje su im poznate isključivo iz službenih dužnosti", ako im je tajna u interesu javnog reda, nacionalne sigurnosti, vanjskih odnosa, u ekonomskom interesu javnog tijela, u pripremi za odluku ili u Interes žurke. Osim ako je zakonom drugačije određeno, to se podrazumijeva. Službena tajnost konstituirana je kao vodeće načelo lokalne birokracije i predstavlja neprobojni zid za zainteresirane građane i štit tajnosti za političke aktere. Kao rezultat toga, u Austriji je također moguće "javno čuvati tajnu" informacija o sumnjivim protu-transakcijama, neuspjelim nacionalizacijama banaka i javnim obvezama tijekom godina, a ipak građanima predstaviti milijarde. Prema Josefu Barthu, osnivaču austrijskog Foruma za slobodu informiranja (FOI), „korupcijski skandali koji su postali javni posljednjih godina pokazuju da su oni mogući samo u najvećoj mjeri jer postupci administracije nisu transparentni i na taj način su lišeni javne kontrole bili ".

"Korupcijski skandali koji su postali javni poslednjih godina pokazali su da su oni mogući samo u najvećoj meri zbog toga što akcije administracije nisu bile transparentne i na taj način su bile van kontrole javnosti."
Josef Barth, Austrijski forum slobode informiranja (FOI)

Transparentnost: sloboda informiranja!

Uoči svjetskih razmjera skandala s korupcijom, poreznih rasipanja i općeg nepovjerenja politici i birokraciji, potražnja civilnog društva za otvorenom i transparentnom upravom postaje sve glasnija. Do sada je na ovu reputaciju odgovorila gotovo polovica svih država širom svijeta i doneseni su zakoni o slobodi informisanja, koji njihovim građanima omogućuju pregled dokumenata i dosjea javne uprave.
Nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava Reporteri bez granica, koja uživa status promatrača u Vijeću Europe i UNESCO-u, piše: "Informacije su prvi korak ka promjenama, pa se ne boje samo slobodnog i neovisnog izvještavanja o autoritarnim vladama. Tamo gdje mediji ne mogu izvještavati o nepravdi, zlouporabi moći ili korupciji, neće biti javnog nadzora, slobodnog mišljenja i mirnog balansiranja interesa. "
Sloboda informisanja je pravo građana da pregledaju dokumente i dosjee javne uprave. Donosi političko i birokratsko djelovanje iz skrivenog i obvezuje politiku i upravu na svoje građane. Pravo na informacije sada je također utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i kao takvo ih priznaju Europski sud pravde i UN-ov Odbor za ljudska prava. Ne najmanje zato što omogućava očuvanje ostalih temeljnih prava, poput slobode mišljenja i štampe, ili političkog učešća.

Zajedno sa španskom organizacijom za ljudska prava Access Info Europe (AIE), Kanadski centar za pravo i demokratiju redovno sastavlja globalni rang po državama (Pravo na informacije). Analizira i ocjenjuje pravni okvir za postupanje sa javnim informacijama. Na ovom je rangu Austrija na dnu liste 95 zemalja koje se proučavaju širom svijeta.

Transparentnost: Austrija je drugačija

U Austriji je situacija nešto drugačija. Osim Estonije, Luksemburga i Cipra, jedina smo zemlja u EU koja još nije donijela moderni Zakon o slobodi informacija i jedina u kojoj je službena tajna još uvijek ugrađena u Ustav. Zajedno sa španskom organizacijom za zaštitu ljudskih prava Access Info Europe (AIE), Kanadski centar za pravo i demokratiju redovno sastavlja globalni rang po državama (Pravo na informacije). Analizira i ocjenjuje pravni okvir za postupanje sa javnim informacijama. Na ovom je rangu Austrija na dnu liste 95 zemalja koje se proučavaju širom svijeta.
Toby Mendel, direktor Centra za zakon i demokratiju, autor brojnih studija i izdavača rangiranja, istovremeno kaže: "Postoje zemlje koje imaju dobre zakone o transparentnosti, ali ih ne provode, i druge koje imaju osrednje zakone, svoju administraciju ali ipak radim dobar posao. Na primjer, SAD imaju osrednji zakon o transparentnosti, ali uživaju značajnu slobodu informacija. Etiopija, s druge strane, ima dobar zakon o transparentnosti, ali se ne provodi. Austrija je granični slučaj. Čini se da se nekako odmakne od svog zakona o informacijama. "

"Postoje zemlje koje imaju dobre zakone o transparentnosti, ali ih ne provode, i druge, koje imaju osrednje zakone, ali još uvijek dobro rade svoj posao. Austrija je granični slučaj. Čini se da se nekako odmakne od svog zakona o informacijama. "
Toby Mendel, Centar za pravo i demokratiju

Loše upravljanje Konvencijom Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima koje je usvojila 2008 ne može popraviti ovu situaciju. U njemu su se ministri vanjskih poslova 47-a i delegati Europskog parlamenta dogovorili da će „ojačati integritet, djelotvornost, djelotvornost, odgovornost i legitimitet javnih uprava“ dajući svojim građanima pravo na pristup službenim dokumentima.

Izliv radoznalih

Uspješno zanemarujući znakove vremena, austrijska vlada je još u junu ove godine učinila najavu zabrane upotrebe klasificiranih javnih dokumenata. Trebalo bi kažnjavati medijsko iskorištavanje tajnih javnih zapisa, čak i ako su anonimno procurili u medije. Protesti protiv ovog projekta nisu bili daleko i bili su iznenađujuće efikasni. Sva austrijska novinarska udruženja odgovorila su zajedničkim saopštenjem i brojnim izjavama i žestoko tražila ukidanje austrijske službene tajne i modernog zakona o informacijama po načelu "informacije bi trebale biti pravilo, a tajnost iznimka". Kritika je pozdravila i bivšeg predsjednika suda Franza Fiedlera ("radikalna mjera koja predstavlja korak unatrag u 19 stoljeće"), ustavnog odvjetnika Heinza Mayera ("Ograničenje slobode tiska"), Udruženja parlamentarnih urednika ("Ograničenje izvještavanja iz parlamenta) ") I ne najmanje na strani opozicije.
Tema je snažno medijski poticala Forum slobode informiranja (FOI), koji je formiran oko bivšeg urednika profila Josefa Barth-a. FOI sebe vidi kao „čuvara slobode informiranja“ u Austriji i vodi kampanje za podizanje svijesti i informacija transparenzgesetz.at i Questiondenstaat.at. Bivši je čak 2013 dobio nagradu Concordia za slobodu štampe. Sa stanovišta FOI, moderan zakon o slobodi informiranja neophodan je posebno iz pet razloga: otežava korupciju, izbjegava se rasipanje poreza, jača povjerenje u politiku, pojednostavljuje i ubrzava administrativne postupke i olakšava sudjelovanje.
Kampanje su pokazale zadivljujuće efekte. Nakon sedmicu dana, zabrana recikliranja nestala je od stola. Šef kluba Andreas Schieder (SPÖ) najavio je odricanje, a glasnogovornik šefa kluba Reinhold Lopatka (ÖVP) rekao je da je afera "nesporazum".

Zakon o kvazi slobodi informacija

Početkom godine medijski i javni pritisak izgrađen prošle godine potaknuli su vladu da predloži nacrt zakona kojim se ukida službena tajna. Ovo bi trebalo regulirati i informacije koje pružaju javna tijela. Ona predviđa obavezu objavljivanja podataka od općeg interesa i ustavno pravo pristupa javnim informacijama. Informacije od općeg interesa uključuju, posebno, opće direktive, statistike, mišljenja i studije koje pripremaju ili naručuju tijela javne vlasti, izvještaji o aktivnostima, poslovne klasifikacije, pravila postupka, registar, itd. Ove informacije daju se na način dostupan svima - bez posebnog zahteva - biti objavljeno. Od "Holschulda" građani bi trebali biti "obaveza" administracije. I posljednje, ali ne najmanje bitno, ovaj nacrt obuhvaća ne samo državna tijela, već i kompanije pod kontrolom Revizorskog suda.
Međutim, u ovom prijedlogu zakona postoje obimna odstupanja: informacije, njegova tajnost iz razloga vanjske i integracijske politike, u interesu nacionalne sigurnosti, javnog reda, pripreme odluke, u ekonomskom interesu lokalne vlasti, iz razloga zaštite podataka i informacija "radi drugih podjednako važni javni interesi izričito su uređeni saveznim ili pokrajinskim zakonom ", oslobođeni su obaveze informiranja. Šta god to značilo.

"Za nas postoji ozbiljna zabrinutost da se, umesto deklarirane transparentnosti cilja, produži službena tajna. Zakonu sigurno ne nedostaju izuzeci ... Ostaje nejasno da li se na kraju može očekivati ​​veća transparentnost ili veća netransparentnost. "
Gerald Grünberger, udruženje austrijskih novina VÖZ, na računu

Ukupni komentari 61-a raznih državnih vlada, ministarstava, vladinih institucija i korporacija, interesnih grupa i lokalnih vlasti ukazuju na to da ovaj zakon neće uskoro biti usvojen. Uprkos fundamentalno pozitivnom tenoru prema željenoj slobodi informacija, istaknute su različite kritike i problematična područja.
Dok Upravni sud vidi zaštitu tekućih postupaka, osoba koje su uključene i sudske aktivnosti ugrožene, uredništvo ORF-a vidi prije svega uredničku tajnu u opasnosti, a tijelo za zaštitu podataka samo zaštitu podataka. ÖBB Holding izjednačava nacrt zakona „Ukidanje zaštite podataka za kompanije koje podliježu otkrivanju“, dok Savezno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja kritizira da se ne može primijetiti značajno širenje slobode informacija. Općenito, kompanije u državnom vlasništvu strahuju od značajnog konkurentskog nepovoljnog stanja u odnosu na preduzeća koja nisu u državnom vlasništvu i upravnim vlastima, znatnih dodatnih troškova osoblja i financijskih sredstava.
Posebno oštre kritike uslijedile su iz udruženja austrijskih novina (VÖZ): "Za nas postoji ozbiljna zabrinutost da umjesto deklarirane transparentnosti cilja dolazi do proširenja službene tajne. Uostalom, zakon zasigurno nema manjka izuzetaka ... Ostaje nejasno može li se na kraju očekivati ​​veća transparentnost ili veća netransparentnost ", kaže generalni direktor VÖZ-a Gerald Grünberger.

"Stvarno je krajnje vrijeme da Austrija dostigne ostatak Evrope!"
Helen Darbishire, Think Tanks Pristup informacijama u Europi

Internacija je drugdje

Iako se čini da se Zakon o transparentnosti mora ponovo izraditi, jasni međunarodni standardi već su razvijeni u pogledu njegove formulacije i primjene. To se temelji na, primjerice, Konvenciji Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima, UN-ovom Odboru za ljudska prava, odlukama Europskog suda za ljudska prava (EUCI), mišljenjima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE-u) i posljednjem, ali ne najmanje bitnom iskustvu stotinu država koje sustavno obrađuju međunarodni istraživački centri. Ova koncentrirana stručnost ne čini se bitnom za austrijskog zakonodavca. Helen Darbishire, izvršna direktorica madridskog istraživačkog centra Access Info Europe, smatra da su bitni elementi zakona o transparentnosti taj što su sve informacije o javnoj upravi u osnovi javne, a istodobno vlada formulira ograničeni broj dobro opravdanih izuzetaka. Pored toga, jak službenik za informiranje treba dobro nadgledati provedbu zakona i brzo i besplatno rješavati javne žalbe. "Stvarno je krajnje vrijeme da Austrija dostigne ostatak Evrope!", Rekao je Darbišir.

"Pojedinci u administraciji shvatili su stvar vrlo kompliciranom i strahovali su da Hamburg više neće biti upravljiv. Ali iznenađujuće, većina je bila sretna što su konačno imali jasnu ručku, da se ne moraju više skrivati, da bi se napokon mogle odvijati otvorene rasprave i postalo je jasno o čemu se zapravo rade “.
Daniel Lentfer, Inicijativa „Više demokratije Hamburg“ o modelu Hamburga

Model Hamburg

Hamburški zakon o transparentnosti, koji se Austriji često koristi kao model, uključuje tri glavna elementa: dužnost objavljivanja vlasti za zaključene ugovore, kupljena stručna mišljenja i slično; stvaranje središnjeg registra podataka koji objavljuje izvještaje i dokumente javne uprave, i treće, stvaranje jedinstvenog službenika za informiranje koji nadgleda slobodu informiranja i zaštite podataka i koji je kontaktna točka za brigu o informisanju građana. Hamburški zakon o transparentnosti uključuje brojne javne dokumente koji su klasificirani u ovoj zemlji. Daniel Lentfer suosnivač je građanske inicijative „Mehr Demokratie Hamburg“, koja je pokrenula i pomogla u oblikovanju Hamburškog zakona o transparentnosti. Prema njegovom mišljenju, od suštinske je važnosti „da se informacije objave bez obzira da li su politički poželjne ili ne. To je jedini način na koji vlade mogu ponovo izgraditi povjerenje. "Na pitanje kako se inicijativa Hamburg nosi s administrativnim rezervama, Lentfer napominje:" Pojedinci u administraciji shvatili su stvari vrlo kompliciranim i strahuju od toga da Hamburg više neće biti upravljiv. Ali iznenađujuće, većina je bila sretna što su konačno imali jasnu ručku, da se ne moraju više skrivati, da bi se napokon mogle odvijati otvorene rasprave i postale vidljive, o čemu se zapravo radi. "Posljednji, ali ne najmanje bitni, uprava je slijedila cilj", povjerenje građana i da ljudi shvate kako funkcionira administracija ".

Kad birokratija izmakne kontroli

Kakav utjecaj može imati ako se javnost sustavno zaštiti od političkih i birokratskih procesa, trenutno se pokazuje kontroverznim pregovorima Europske komisije s Kanadom i SAD-om o prekooceanskim sporazumima o slobodnoj trgovini CETA i TTIP. U tom se procesu pokazuje kako demokracija, ekologija i socijalna prava zatvorenih vrata žrtvuju korporativnim interesima i kako se politika može kastrirati klauzulama o zaštiti investitora, arbitražnim sudovima i regulatornim vijećima. I to uprkos žestokom protivljenju neviđenog građanskog saveza nekih nevladinih organizacija 250 (stop-ttip.org), brojnih opozicionih stranaka i širokog sloja stanovništva.
Sve je to moguće samo zato što javnost nema pristup pregovaračkim dokumentima. Ako informacije koje utječu na "financijsku, monetarnu ili ekonomsku politiku Zajednice ili države članice" ne budu izuzete od slobode informiranja, mogli bismo pratiti pregovore uživo i reagirati pravovremeno. I ne samo kada su države članice EU već potpisale bilateralne ugovore o ulaganju s trećim zemljama u 1200, a Njemačka je već tužena za njegovo postupno ukidanje. Prema Alexandra Strickner, voditeljici atašea Austrija, TTIP predstavlja ogromnu prijetnju demokraciji. Očekuje plimni val žalbi američkih i evropskih korporacija, koje će se morati baviti nacionalnim sudovima i riznicama. "Ako se ovi zahtjevi ispoštuju na imenovanom arbitražnom sudu, javni novac se mora koristiti za potencijalno izgubljeni korporativni profit." Strickner vidi drugu opasnost u namjeravanom "Vijeću za regulatornu suradnju". Buduće zakone trebalo bi konzultirati u ovom prekoatlantskom vijeću, prema isteklim pregovaračkim dokumentima, prije nego što uopće dođu do nacionalnih parlamenata. "Korporacije tako dobijaju povlašteni pristup zakonodavstvu i ponekad mogu spriječiti zakone. Demokratija se time svodi na apsurd. "Kako će inicijativa građana EU koja je pokrenuta utjecati na sporazume ostaje za vidjeti.